home > mjuzik > Carve

kontakt | search |

DANA JESSEN: Carve (Innova Recordings, 2017)

Debi album fagotistice iz San Francisca što je ranije surađivala s brojnim glazbenicima i sudjelovala na nekoliko izdanja Michael Gordona, Peter V. Swendsena, Retake Iowa Ensemble i još nekolicine zrači opčinjenošću za fantazijom šarenila kakvo bi se malo moglo očekivati od takvog, prilično mračnog instrumenta.
[  ]

Često se dešava u klasičnoj glazbi da solo instrument zna udaljiti percepciju slušatelja ukoliko nema neke ugođene tretmane, bilo za melodiju ili neki sklad, osobito ako se ide u dubinu istraživanja mogućnosti. Dana Jessen (zanimljivo ime, zar ne?) ne prepušta se nekakvom oportunizmu u izvedbi ovih 8 kompozicija s kojima predstavlja kompozicije Paule Matthusen, Peter V. Swendsena, Sam Plute i Kyle Bruckmann. Interpretira ih posve neobično s reaktivnim elektronskim dodacima što čitavom spektru dodaje posebnu čar, ali ostaje neprikosnoveno vezana uz glavno notno pismo, to jest, da sve ostane u domeni čiste duhačke akustike.



Čarobira svako malo kroz ovih točno 50 minuta, odnosno 'rezbari' po uglađenim konotacijama: prvo na što bi se moglo pomisliti kada krene uvodna "Of an implacable subtraction" jest da je u igri vješto uštimana violina, no Dana ima specifičan način puhanja kojime drži prilično dugo disonante pojačane nekim pozadinskim tremolima nalik na ambijentalnu post-rock gitaru čime se odmah u startu izdvaja od gomile neo-klasičara, a tu je i lagani electro-glitch koji dinamički prerasta gotovo u post-industrial/noise uglađen s efektima gajdi i orgulja. Zalaziti u točnu tajnu infrastrukture njene glazbe je nebitno, na koncu skladbe odloži fagot i improvizira vox-extended tehniku Meredith Monk preko prekrštenih dlanova puhajući u njih čime stvara poseban muzikalan doživljaj najobičnijeg ljudskog instrumenta. Već sa tom svojom uvodnom kompozicijom si je zadobila, barem moje, ogromne simpatije s obzirom da je na ostatku materijala još bolja. Naredna "Carve (without reed)" je gotovo Meredith Monkovska s mnogo vokalnih egzibicija, a one se periodički ponavljaju nakon svake kompozicije u vrlo kratkim i neobičnim insertima od po dvije minute: "Carve (with teeth)" je poput saksofona Anthony Braxtona, "Carve (only reed)" najneobičnija vox-extended inovacija cviljenja (fenomenalna ideja za budućnost muzike), a završna "Carve (postlude)" mirnoća fagota nakon ogromnog orgazma. Kako nam je bilo lijepo svih ovih 50 minuta...

Glavni dio materijala su tri osnovne, recimo dugačke teme (dulje od 10 minuta) koje svaka po sebi odskaču: "Points against fields, tombeau de Bernard Parmegiani" (Parmegiani je umro koncem 2013.) je kombinacija vješte svirke fagota, elektronike, improvizacija, škripova i vox-extendeda u psihodeličnom maniru punom egzibicija svega i svačega (od Cagea i Stockhausena do Throbbing Gristle), "Fireflies in winter" (autor Peter V. Swendsen) je ambijentalni drone s punoćom kontemplacije neobičnosti u kome i nema mnogo tonova fagota jer većinu poprati nešto poput odjeka zrikavaca koji prestaju nakon šeste minute koje zamijenjuju samplovi tramvaja i gradskog saobraćaja. Čini se da Dana Jessen svira negdje postrance i da je nitko ne sluša, da je bitnija atmosfera u kojoj se nalazi - veliki užurbani grad u kome svi gledaju samo svoja posla. I treća "Cadenza & degradations" (autor Kyle Bruckmann) je najmuzikalnija i najdulja. 14 prekrasnih minuta glazbe koja se ne može uvrstiti u neku tipičnu neo-classical scenu. Ovdje je još dodana i bas oboa kao nadogradnja, ali svejedno je sve ovo netipično za neku novu klasiku, a opet miljama udaljeno od mainstreima kojeg bi mogli prihvatiti barem hipsteri što se diče s posebnim sklonostima povratku flower-power, hippy naturi i prirodnom povratku životu.

Danin faktor je u glavi s kojime predočava svoju viziju jednog nestašnog i neurednog svijeta današnjice, ona ga poput Einsturzende Neubauten i Throbbing Gristle izvrgava ruglu u zadnjoj "Cadenza & degradations".

Ovo je praktički skoro bez ijednog pravog ispaljenog metka, vrlo samozatajno, najbolji album 2017. godine. Fenomenalno.

Naslovi: 1.Of an implacable subtraction, 2.Carve (without reed), 3.Points against fields, tombeau de Bernard Parmegiani, 4.Carve (with teeth), 5.Fireflies in winter, 6.Carve (only reed), 7.Cadenza & degradations, 8.Carve (postlude)

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 01/03/2017

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Axis Mundi

Decrepit Birth: Axis Mundi (2017)

| 23/07/2017 | ognjen bašić |

>> opširnije


cover: Ispod ovog neba, EP

JEREMY: Ispod ovog neba, EP (2017)

| 23/07/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Live Necronomicon, live

MINISTRY: Live Necronomicon, live (2017)

| 22/07/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Snošaj faktora

ABERGAZ: Snošaj faktora (2017)

| 21/07/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Tourmaline

ANAHITA: Tourmaline (2017)

| 17/07/2017 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*