Prong se vratio nakon 5 godina pauze s najboljim albumom kakvog nisu napravili još od čuvenog "Cleansing" iz 1994!

Tommy Victor, jedini preostali 'trn' u dva navrata je morao prekidati karijeru benda. Prvi puta nakon raskida ugovora s Epic Records kada oko 100.000 prodanih primjeraka albuma "Rude Awakening" (1994, USA no.107, UK no.131) nije zadovoljilo etiketu, a drugi puta nakon smrti basiste Paul Ravena (nekoć svirao u Killing Joke) koji je umro u snu usljed srčanog infarkta 20.X 2007., svega dvije sedmice nakon izlaska posljednjeg albuma "Power Of The Damager". Bend mu se rasturio (bubnjar Aaron Rossi se priključio Ministry i Revolting Cocks), pa je na dulje vrijeme zamrznuo rad održavši tek nekoliko koncerata sa Soulfly i Fear Factory uz pratnju momaka iz Static X - bubnjarom Alexei Rodriguezom i basistom Tony Camposom.

Shvativši da je upravo to 'dobitna kombinacija', u L.A. su sa producentom Steve Evettom otišli u studio snimivši čak 25 pjesama od čega ih se samo 11 pronašlo na ovome 9. studijskom albumu što znači da će se kroz izvjesno vrijeme pojaviti još novih snimaka. Viktor, koji je jedno vrijeme radio sa Ministry i Danzig, vrlo dobro je ta iskustva pretočio na ovaj rad kombinacijom nekoliko uvodnih, veoma žestokih, te serijom klasičnih, ne prebrzih pjesama. Kod njega je uvijek snaga bila u finom gitarskom radu punom melodija i tehnički konciznih 'pletenja' između punka, thrasha, metala i rocka, te harmoničnog skuliranog punk vokala a'la David Le Roth kojim je bogatio kristalno čisti zvuk Pronga, dok su relativno predvidljivi i nadrkani socio-politički tekstovi bili znatno tananiji autorski dio.

Tako je i ovaj puta - najbolje stihove daje u političkoj "List of grievances" gdje navodi pretjerano simboličko paradiranje američkom zastavom zbog svega i svačega, a najviše nepotrebnoga i "Put myself to sleep" u kojoj lamentira o uspavanoj i nefleksibilnoj naciji na strahote suvremenog društva. Ostatak tekstova je prilično tjeskoban i mračan; pokušao je ispisati poetski dnevnik o urbanoj paranoji, ksenofobiji, neprijateljstvu i strahovima od potencijalnih terorista, te gorkim iskustvima unazad proteklih 6-7 godina. Nije mu to najbolje pošlo za rukom, ali je kako god, ispalo vrlo iskreno.

Od žestokih pjesama valja navesti "Eternal heat", "Keep on living in pain", "Ammunition", te spomenutu "List of grievances" u urnebesnom hc tempu, dok je poneka onaj pravi, klasičan Prong poput umjerene "Revenge best served cold" ili "Subtract". Naravno, ima i vrlo laganih kompozicija punih atmosferičnih gitara kao što je naslovna "Carved into stone" i "Path of least resistance".

Sve skupa, ne može se biti nezadovoljan. Oni koji su Prong čekali svih ovih godina, doći će na svoje.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 20/05/2012