Ono što se na prva dva albuma činilo svojevrsnim eksperimentom, na ovome je eksplodiralo u totalnu grotesku sa simpatičnim aditivima.

Poprilično sam se 'na-hipotetizirao' u prethodne dvije recenzije o Mishi Machini razmatrajući neko određeno vrijeme o tom fenomenu koji sustavno negira zavodljivost komercijalnog efekta na račun namjerne štrebersko-blentave opstrukcije. Treći album "Deca smeća" su u kontekstu autora Mishe uistinu deca smeća s pričom o degutantnosti današnje omladine koja se razotkriva s glavnom temom "Kad udari meteor" koja dolazi otprilike na sredini 'cd-a koji ne može da se vrti na gramafonu' (tako stoji na omotu cd-a). Totalno je glazbeno prilagođena indie-rock fikciji potištenog balkanskog hipsteraja kojeg nitko ne razumije, osobito njihovi roditelji koji uz nužno poštovanje i brigu zahtjevaju da se zaposle i počnu neki konkretni doprinos obitelji kad ionako nemaju ništa osim troška.

"Kad udari meteor"

'Još uvek su mladi, zeleni, k'o Bijelo dugme na veš-mašini
I majka kuva supu, a njihova ljubav je snažna i duboka kao tekst EKV-a.
Dok sede u parku, gleda ih YU grupa ljudi iz javnog toaleta i srču riblju čorbu.
Dosta im je svega i bacili su prazne indekse niz reku...
Došao je poslednji dan!

Nema 'leba, nema soli i otpada mi dugme (kad udari meteor)
Sveta smak, vrući točak, ide parni valjak.
Pljujem buđ, divlje jagode pete generacije.
Nema 'leba, nema soli i otpašće mi dugme!
Nisu više mladi, zeleni k'o Bijelo dugme na propaloj mašini
I majka opet kuva, a njihova je ljubav snažnija i dublja od teksta EKV.

Dok leže u parku, mazi ih YU grupa ljudi u javnom toaletu srču riblju čorbu.
Dosta im je svega i bacili su celu galiju niz reku...
Jedva čekamo poslednji dan...'

Kroz samo ovu ironičnu pjesmu se osjeti cijela poruka albuma na komičniji način od govornika generacije Damira Avdića - Grahe ili Diplomca koji otprilike vrlo slične stvari umije konvertirati u svoju poetiku s redovitim ciljem da ostane mračan, drzak, buntovan, revoltiran i stalno aktualan. Jasna stvar, nitko ništa protiv Grahe nema, on je jedan od rijetkih doslijednih punk bisera ovih prostora, no Misha + Mashtrakala su vrli zajebanti koji ne traže svoju art ili komercijalnu priliku. Oni se čak šegače i s njome poput Monthy Pythona koji su u principu od naoko blesavih stvari uspjeli napraviti komediju. "Kad udari meteor" je nesumnjivo hit ovog vremena kojeg bi pokojni Darko Glavan sasjeko u korijenu jer nalikuje na Joy Division kojeg nije razumio, pa je "Strah od monotonije" Pekinške Patke proglasio albumom kojeg treba izbjegavati nanijevši ogromnu štetu bendu, ali znam, s godinama su mu oprostili na neuračunjivosti tadašnje percepcije. "Deca smeća" je album o svima nama, a ne o tamo nekoj 'drugoj' deci. Svi smo mi nečija djeca. Kako tko, netko je fakultetski obrazovan, netko nezna niti uključiti kompjuter, a ima fantastično radno mjesto za koje dobiva EU plaću. Odnosno, ovo je vrlo jednostavan rad koji se poput nekih velikih zafrkanata kroz dozu lucidno sročenih tekstova pronašao u veličini vlastitog univerzuma. Točnije rečeno, Matej Krajnca vjerojatno nikad nisu slušali, niti tumačili njegove tekstove, možda recimo da se nešto upilo od genijalca Peđe Vraneševića kako se u rocku treba zajebavati. Ne kažem da je Vranešević Bog ex-Yu rocka, ali da je kreativan fenomen, stojim iza toga i znam zašto.

U stanovitoj oprečnosti između komercijalne konzumacije i vlastite furke, bend je napravio stilski presedan s namjerno izvitoperenim punkerskim leksikom i new wave glazbom koja je potekla iz punka prve generacije računajući Idole, Orgazam, nekolicinu bendova s kompilacije "Artistička radna akcija", pa i same izvornike koji su u globalnom pogledu bili dio punka - Pati Smith, Blondie, Television, The Fall, Talking Heads, XTC, Elvis Costello... Lukavo zaobišavši striktno prepoznatljive gabarite čvrstih riffova i kompozicija koje u klasičnom punku manje-više nalikuju jedna na drugu, formati ovih 15 pjesama su oblikovani melodičnim basovima, plesnim tempovima, harmonijama syntha i raznolikim gitarskim performansima u kojima se osim duha new wavea s 'gain gitarama osjeća spektar surfa, rockabillyja, reggaea, ska, power popa... Ničega previše, ničega premalo. Stilski odmjereno na radiofoničnost s tom kalauzulom iliti bremzom, kočnicom, kako god, bend se već našao na meti dušebrižnika. Navodno je jedna srpska radio stanica zabranila emitiranje uvodne, vrlo hitoidne pjesme "Čuvaj mošnice", inače lukavu pronicljivost formatiranja gesla 'Muda nisu važna, ovdje su Sex Pistols'. Sve je praktički u tematskim aspektima ostalo privrženo jezgrovitom punkerskom načelu kroz sijaset pjesama u kojima se analizira današnje društvo upereno u tinejdžere za koje malo tko više mari na socijalnom i kulturnom planu. Roditelji im kupuju kožne jakne, martensice i bedževe ("Tvoja mama je hc"), daju pare koje se troše na opijanje i prve bliske susrete lakih droga istovremeno uzrokovajući anksioznost i frustracije ("Alkoholisani pilići", "Vutrogasci"). Klinci se stide svojih roditelja, no ispada da su starci veći punkeri i hardcoreaši...

Od pjesme do pjesme Misha kao vrsni tekstopisac i znatno mekaniji u vokalima daleko jasnije se pobrinuo da Mashtrakala ne ostane samo na zvrkariji nonšalantno nevinog lingvističkog zafrkanta s prethodnog "Mislim, dlake, postojim!". Ovdje se sad vidljivo stilizira u demagoga koji barata s probranim argumentima što izlaze izvan opsega one početne lucidnosti i pretvara se u mogućeg govornika generacije. Svaka tema je svojevrsni manifest koji kulminira u potencijalnom hitu "Mrzim sve": 'kad vidim ljude, ne diskriminišem - ja jednako mrzim sve' i posljednoj, gotovo nepotističkoj "Gazda ja te volim". A takve tekstove, ruku na srce, nije pisao niti Štulić kojeg su svi shvatili vrlo ozbiljno. Istina, ovo su druga vremena u kojima je mnogo toga više dozvoljeno u pogledu umjetničke rock slobode, nema više informativnih razgovora na miliciji i u mjesnoj zajednici s namrgođenim predstavnicima komunističke partije 'što si ti to rekao u svojoj pjesmi', a Misha je to vrlo dobro iskoristio da se našegači s dogmama protutežirajući svoje refleksije u retrospektivi mnogih njih koji su htjeli štošta zajedljivog reći tokom 70-ih i 80-ih, ali se nisu usudili.

Zamislite da je netko napisao pjesmu "Tito, ja te volim" i nastavio '...virim ti iz dupeta/ govno sam, ja sam tvoja pudlica, a želeo bih ceo svet'. Možda je u intimnim obračunima s Josipom Brozom i bilo takvih scenarija koji nikad nisu izašli na vidjelo (barem za njih ne znam), no u današnjem društvu su svakodnevni, a Misha idealno aludira na degradaciju koja se prenaglo desila da svatko može biti mali Buda ako umije da čuva muda. Jedina je šteta što je album objavljen koncem 2016. i mnogi ga neće uzeti kao favorita za tekuću 2017., te što u trenutku objavljivanja ove recenzije još uvijek nema niti jedan youtube link s kojim bi se barem privremeno približio širem pučanstvu.

Naslovi: 1.Čuvaj mošnice, 2.Leto je, 3.Najbolja kesa na svetu, 4.Vutrogasci, 5.Mrzim sve, 6.Alkoholisani pilići, 7.Moje oko, 8.Mi smo Mashtrakala, 9.Kad udari meteor, 10.Tvoja mama je hc, 11.Tiba traži slaninu, 12.Šošon za šoping, 13.Voda je mokra, 14.Ćureća glava, 15.Gazda, ja te volim

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 30/01/2017