Regionalni r'n'r ima vrlo sličan sindrom onome britanskom metalu kada su gotovo svi heavy bendovi s početka 80-ih pokušavali zvučati poput Iron Maiden. Naši predstavnici tvrđeg garažnog rocka imaju problem Partibrejkersa i Majki od Vardara do Triglava. Svako malo ispliva neki novi bend s vrlo sličnim performansima, a ovaj četverac iz Vlasotinca ima najvitalniju šansu da im se u toj konkurenciji približi toliko blisko da 'crnog vraga uhvate za muda'. Na ovome njihovom debi albumu daleko su bliskiji Partibrejkersima nego li općenito Majkama koje su podosta radile na različitim preobrazbama, no ipak prva dva-tri albuma Majki su ostali kao taj trajni zaštitni znak moćnog rock zvuka. Evo, vokal Miloša Petrovića (koji puta zapuše i usnu harmoniku) drži se čvrstog i grčevitog Canetovog izričaja s tekstovima koje ujedno kao i kompletnu glazbu potpisuje gitarist i prateći vokalist Milan Calić u prepoznatljivom kontekstu simbolizma napaljenog pastuha na vožnje, turneje i vječite muško-ženske opservacije. Nema se tu šta posebno naglašavati i izdvajati: sve su to vrlo dobro poznati tematski diskurzi u opsezima standardne rock poezije, ako ćemo pravo odvojene u dva segmenta - revoltirane i one nešto emotivnije ("Ruke", "Žuti leptir") s tek rijetkim izletima u provokaciju (komična pjesma "Fantom" o svestranom seksualnom manijaku). Sarkastično uronjen ugođaj pruža taj Milošev prljaviji i osorniji vokal čime neki tekstovi dobivaju na težini izvedbe ironičnim poveznicama o našem općenitom regionalnom jadu (završne "Na Balkanu" i punkom ošinuta "Revolucija").



Glazbu uopće nije teško zamisliti ni neupućenom slušatelju. Čvrsti riffovi s daškom simbioze hard-rocka i punka bez ikakvih solaža i improvizacija, te uobičajeno konstantna brza ritam sekcija (Miloš Dimitrijević - bas i Bratislav Vukadinović - bubnjevi) kroz 9 komada šiba britko i skladno, a kad ne bi bilo te 'motherbrejkers' recepture bez koje se izgleda ne može osmisliti koherentan domaći tvrdi r'n'r styling, "Borba petlova" bi imao fine predispozicije da ispliva na dostojanstvenoj kreativnoj razini. Šta je - tu je. Ovakvih bendova ima i previše kao i nekadašnjih predstavnika NWOTBHM ili kalifornijskog punka. Formule dobitne kombinacije su jako dobro znane, pa sad samo auditoriju valja odvagnuti koja opcija djeluje primamljivije na račun individualnih afiniteta. Odnosno, u moru ovakvih izdanja teško je prepoznati nešto specifičniji i drugačiji izdanak koji bi privukao svojom naočitošću. Poredaju li se jedan pored drugoga, funkcioniraju poput rasnih pasa s istim karakteristikama. Nitko neće biti đukela koja bi se namjerno izdvojila.

Naslovi: 1.Dva lokvanja, 2.Ruke, 3.Ponekad, 4.San, 5.Fantom, 6.Prolećni dan, 7.Žuti leptir, 8.Na Balkanu, 9.Revolucija

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 22/11/2016