Album što počinje, pa prilično zanimljivo, uvodnim jazz komadom "Rum & cola with Lola the starshine" na pragovima nu-jazz popa sa senzibilnim muškim vokalom na engleskom jeziku, odjecima ritma swinga, prozračnim bojama Hammonda i lepršavom laid-back atmosferom, učinio mi se na moment da pred sobom imam neki 'živi' bend koji će razvaliti u jazz s improvizacijama i vještim bravurama protežući tko zna kakve aranžmane, no prevario sam se. A i na račun vrlo kratkih pjesama do svega 2 i pol minute nije se imalo što očekivati izuzev ako negdje naglo ne iskoče pradavni obrasci swinga, sinkopiranog ritma, kratkih improvizacija i vodeće melodije u dobro poznatim okvirima Glenn Millera, Count Basiea i Duke Ellingtona. No, ipak ništa od takvih hipoteza. Maré Stefanovski je oneman projekt Samcat Lozangesa iz Koteza (ili Koteža?, ne bih znao) s trenutnim prebivalištem u Beogradu, a ranije se zvao A Family Woolmakers radeći isključivo instrumentale. 2009. otkriva mikrofon na laptopu, počinje pjevati poeziju preko samplirane glazbe i to bi uglavnom bilo to što se tiče relevantnijih podataka. Ovo mu je vjerojatno prvi album pod ovim imenom, a koliko mi se čini ima ih nekoliko potpisanih kao Samcat Lozanges. Enivej, "15 Convulsions Of A Jazz Ringelspiel" premda se ne odvija po nekim pretpostavkama koje najavljuje uvodna pjesma, ipak ima svojih draži u komornijem i minimalističkom nu-jazz pristupu što miriši na St.Germaina križanog s Trickyjem i Massive Attack. Sve je ovdje prilično reducirano s obzirom na vrlo dobru sampliranu podlogu: ritmovi se doimaju autohtonim akustičnim odjecima bubnjarskog seta, tu su i rafinirano odabrane melodije, svirka klavijatura u različitim bojama, nešto stilskih igara, etida, pa žanrovskih šaranja po trip-hopu i tako svašta nešto od pjesme do pjesme uglavnom aludirajući na analogni zvuk i živu svirku.



Nije bitna ta umješnost kolažnog sljepljivanja tko zna čijih dionica, već sama arhitektura koja je vrlo štura, a kako album odmiče, sve banalnija i šupljija. Na početku se autor 'ispucao' s nekolicinom solidnije usklađenih pjesama dodajući ženski vokal i poneku improvizaciju na klavijaturama, te je očito u odabiru gomile sampliranih naslova uspio sakupiti ponešto koherentnog, međutim i to što je ovdje prezentirano jedva da zadovolji i taj problematični sindrom kratke pop kompozicije koja jedva da dosegne 2 minute. Može se samo zamisliti kako bi izgledale one dulje. Vjerojatno mukotrpno monotone i dosadne jer ne postoji aranžmanski kontinuitet rapidnog posezanja u kreativnost. Štancanje jednog te istog formata, premda i ovako kratkog, bez adekvatne, pa barem malčice raznolikije i razbarušenije sposobnosti rezultira upravo ovakvim nedorečenim zbirom što se doima poput nedovršenog poluproizvoda kome se nije dalo šanse za razvitak.

Još najinteresantniji dio jest lirika puna individualnih i emotivnih preokupacija, laganih paranoja i unutarnjih tjeskoba. Valja spomenuti da je autor osvojio treće mjesto za poeziju na devetom međunarodnom festivalu poezije i kratkih priča "Scena Svih Kreativnih". Kad bi još bolje ovladao nekim svojim specifičnim stilom zvučnog samplinga ne držeći se tih preskromnih dizajna u kojima čak nema niti 'pop' reference uvod-stih-refren-solo, moglo bi se govoriti o ozbiljnijem pokušaju uranjanja u digitalno iskrojen nu-jazz. Ne, ovo nimalo ne zvuči loše po samom izboru boja, raspoloženja i ugodnog kibiciranja slow-down/ chill out lješkarenja, ali je sveskupa vrlo mršavo i prozirno poput dijetalnog preparata.

Naslovi: 1.Rum & cola with Lola the starshine, 2.Re-animated future, 3.Garden of tommorow's Josephine, 4.Re-futured past, 5.Sunday shinding with mister blue, 6.Seven grams of love, 7.Sally's new friend, 8.Thursday doll, 9.Alcoholic's relapse festivity, 10.As known are the young, 11.Nature is your room, 12.Few friends undernealth the ground, 13.L'union fait la force, 14.Bangalozija, 15.The convulsions of a jazz ringelspiel

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 18/11/2016