Dan Smith se s prvim albumom "Bad Blood", a posebno s planetarnim singlom Pompei pokazao kao vrstan hitmejker. Iako ostatak pjesama na albumu nije imao takav odjek kao Pompei, svaka od njih posebno mogla je biti vrlo uspješan singl. Sedam od njih trinaest je to i doživjelo. Zbog uspjeha albuma i vrlo upečatljivih živih nastupa, s nestrpljenjem se očekivalo kako će bend nastaviti. Tri godine nakon debi albuma, objavljen je nasljednik.

Prvi singl, Good Grief, punopravni je nasljednik hita Pompei. Sav pun melodija i pjevnog refrena, neće nadmašiti uspjeh spomenutog hita, ali pokazao je da Smith ima kapaciteta.



Činjenica je da ono što Bastille isporučuju je čisti pitki pop, pogodan za radiostanice i prosječne konzumente koji na muziku gledaju kao na zabavu, a ne na nešto o čemu treba previše razmišljati. A u današnje se vrijeme takvi traže. Gledano iz tog ugla, i "Wild World", baš kao i "Bad Blood", su skoro pa savršeni albumi.

Već na drugo slušanje "love" se The Currents, gdje su u pomoć pozvali malo gudača, kao i u Glory, koja je pak u svojem prekidajućem dijelu preslična Radioactive od Imagine Dragonsa, ili pak Snakes, koja opet ima ubačen neki poznati ritam koji asocira na neki davni ljetni hit.

I tako svakim novim slušanjem, sve više pjesama ulazi u uho s tendencijom da sve budu hitovi. Na kraju, htjeli mi to priznati ili ne, Bastille su više nego dobro naučili što publika želi od njih, i skupili sa svih strana svega po malo i zarazili sve svojom himničnom muzikom i pjevnim refrenima.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 08/10/2016