Peglanje po žanrovskim smjernicama ne mora nužno unazaditi njegovu domenu, ali mnogo doprinosi monotoniji i dosadi, neinventivnosti, pa i nedovoljnoj uzbudljivosti, barem u onoj količini koju poklonik dotičnog žanra očekuje od relativno friškog izvođača. Kao i u slučaju mnogih komotnih, odavno ustaljenih postulata, tako i ovaj klišeizirani bend iz Philadelphije na svome drugom albumu ne pršti nikakvim osobitim iznenađenjima omeđenih najjednostavnijom 'pop' shemom uvod-kitica-refren-solo koja je identična od pjesme do pjesme. Disonantno distorzirana gitara uglavnom opskurnih riffova s ponekim zanimljivijim izletima u psihodelične intervale i čvrsta ritam sekcija s potisnutim vrištećim vokalom u gustom sloju noise-rocka adekvatno križanog s odmjerernim postocima stonera, sludgea i heavy groovea razmjerna je strandardnom prapočelu još tamo od Black Sabbath, Fliper, Melvins do prvih radova QOTSA (naravno i Kyuss) i Unsane dokazujući kako se ama baš ništa bitnije nije promijenio pristup ka klasičnim obrascima heavy rocka. U neko sretnije vrijeme kad je ovakva smjesa razvučenih riff disonanti, psihodelije i umjerenih tempova bila puno mlađa i nadobudnija, "Stella Porta" bi još i imao šanse parirati konkurentnim takmacima koji su recimo tokom 80-ih, a još više 90-ih podjednako simpatizirali i metal i noise, te uron u psihodelične intervale dvoumeći se upravo između ta dva naoko bitno različita žanra. Međutim, danas kad je taj cijeli ciklus odavno prevalio svoj zenit, pozivati se na aktualnost, kao i na originalnost je posve bezazleno premda se u slučaju ovog albuma ne može govoriti o nekakvom lamentirajućem retro koraku.



Ima svojih zavodljivih stvarčica u recimo prvoj ili drugoj kompoziciji "Smoke bath" i "Monolith", no nakon što se posve fleksibira njihova profiliranost, iz pjesme u pjesme se ponavljaju jedni te isti obrasci i jedne te iste tonske konfiguracije tako da se sa sitnim oduškom doima uvodni staccato pjesme "Haze" koja dođe tek nakon 17 vrlo predvidljivih i dosadnih minuta, a to je u pogledu kreativne i opće vrijednosti vrlo malen doprinos benda koji se očito umije snalaziti samo s jednom formulom bez ikakve vidljive želje za eksperimentom ili progresijom ovakve transžanrovske zvučne skulpture. A kad bi se primjerice sav ovaj zvuk transkriptirao u akustiku, elektroniku ili soft-rock bez distorije, dobio bi se vrlo siromašan sadržaj na nivou najjednostavnijeg pop-rock benda. Čista shema. Vrlo siromašno sadržajem s čvrstim i jakim pjesmama, ali urađenih na isti kalup.

Naslovi: 1.Smoke bath, 2.Monolith, 3.Sky king, 4.Transcedence, 5.Haze, 6.Oracle, 7.Clandestine

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 19/09/2016