Najnoviji projekt srpskog muzičara znanog kao CW2 (pravim imenom Nenad Gvozdić), koncem 2015. se prvo oglasio starim zapisima čudnog rock-hardcore/teatar benda Oxygen (album "Schwortz i neke druge priče"), pa otkrio još neke paralelne projekte (CW2 and the Waiters i band B-Rain), da bi s ovime solo izletom otišao u čistu elektroniku. Inače već godinama živi u Beču, a osim glazbom, bavi se još mnogim djelatnostima: piše za fanzin Princip, povremeno romane, basne, SF, tekstove za neke muzičke projekte, montira video spotove...

"The Last Day" je prvijenac potpisan kao 14 i vjerojatno se neće zaustaviti na tome jer s obzirom na prikazanu formu materijala ima štošta toga da se još bolje kanalizira u adekvatnom smjeru. Riječ je o plesnoj instrumentalnog glazbi na razmeđi funka, techna i big beata s nekim elementima dubstepa, primjerice u "Devil dance (stairway to Nothingness)", a kako je kompletna infrastruktura digitalne prirode s mnogo igara po tipkovnici i pretpostavke da je osnovni instrument synth (možda je tek u uvodniku "Deeper" korištena gitarska distorzija, a u završnoj temi staccato, hm?), kompletan dojam ne bježi mnogo od izvođača poput Eat Static ili čuvenih techno-drajvera Orbital. Dostatno nabijeni house tempovi možda ne ulaze otprve u igru kad se zavrti uvodna "Awakening" simulirajući lagani trance manir, no uočava se odmah kompleksniji pristup materiji izbjegavanjem klišeiziranih repeticija strukirajući zahtjevnije oblike koji od komada do komada uglavnom počinju iz jednog obrasca dozvoljavajući da se razviju i sažive s raznim kontemplacijama. "Magic mushrooms" sa zavodljivim doskočicama i pravovremenim breakovima uskače u big beat, "Try 2 repeat" u funk/acid-house, a psihodelija koja se provlači kao atmosferičan laid-back sa svakom narednom temom sve više dolazi do izražaja bilo da se u glavnini osnovica vrti oko minimalističkog trancea ("Waves"), funka ("e"), čistog techno groovea ("Simple strange"), tribal sfera ("Methematic (2 minutes before the last sunset)") ili završne ambijentalne laganice "Lullaby" u kojoj su staccato dionice isprepletene bogatim premazima šarenih pasaža.

"The Last Day" kao početak jednog novog projekta dotičnog autora ne može biti bolji završetak okončavanja sa nekim starim eminencijama stavljanjem svih raspoloživih karata na stol. Uočava se da 14 barata kompetentno sa strukturom instrumentalne građe, ne poseže u eksperimente manipulacije 'nepoznatim terenom' i ne trudi se otkriti toplu vodu kao što to obično rade oni koji se po prvi puta oprobavaju u nekom njima nedovoljno poznatom žanru. Sabrao je glavno oruđe na hrpu s provjerenom metodikom ne ostavši dužan zanatu. Zna kako se kopa i ruje po terenu da bi sam rad dao smislenog ploda, što će reći da ovih 38 minuta nije samo igra radi igre. Ima fini šarm pitkog, primamljivog, jezgrovitog i inteligentnog medija za plesne podije s jednostavnim pop štimungom u kratkim formatima do 4-5 minuta, te dovoljno mašte da relativno standardnim klišejima plesne elektronske glazbe podari uzbudljivost i nepredvidljivost. Za start više nego odlično!

p.s. video spotova još nema na youtube, ali ih se može pronaći na oficijelnoj facebook stranici.

Naslovi: 1.Awakening, 2.Magic mushrooms, 3.Try 2 repeat, 4.Waves, 5.e, 6.Deeper, 7.Simple strange, 8.Devil dance (stairway to Nothingness), 9.Methematic (2 minutes before the last sunset), 10.Lullaby

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 23/07/2016