Ako ste pomislili da je slovo 'č' u riječi 'sreča' s naslova ovog albuma pravopisna greška niste u pravu. Kod kajkavaca je sve 'tvrdo č' kao i kod Slovenaca, ne postoji 'ć', te je uglavnom sve na ekavici (zavisi o izgovoru i akcentu praktički od sela do sela). Ovdje naoko glavni, ali ipak sporedni junak/anti-heroj John odvažno kreće sa svojih američkih prerija u potragu za 'srečom' u izvedbi osebujnog četverca iz Oroslavlja praćen akustičnim folk-rock ambijentom preispitivajući mogućnosti kako da osvoji novi plijen na račun balkanske neimaštine. U priču su utkani najvećim dijelom oni iskorišteni slojevi društvenog staleža - sirotinja koja sve svoje vrline, mane, prohtjeve i mogućnosti s obzirom na okolnosti sredine življenja i ruralne svjetonazore pripisuje nekom XY faktoru.

Ne, ovo nije neka ironična zafrkancija na paorske lajtmotive ili ismijavanje seoskog života. Daleko od toga, Marin Puntarić (vokal, akustična gitara), Igor Ormuž (vokal, bas), Janko Kraševac (električna gitara, cajon) i Jasenko Frinčić (konge) na svome, koliko mi se čini debi albumu, prikazuju stvarnu sliku teškog težačkog života sa svakodnevnim obavezama oko štale, stoke, njive i svim pripadajućim medikamentima i karakteristikama ponosno dižući glavu da ne idiliziraju iz prikrajka poput raznoraznih urbanih hipstera koji su okus sela doživjeli samo kroz medije, a o mirisu znaju samo iz poezije i stručne literature. Njihov John nije imaginarna ličnost koja ih vodi putešestvijama u neki drugi svijet: na poleđini omotnice stoje raširene rešetke koje gledaju pravo u put pozicioniran na naslovnici što jasno govori da je album konceptualne prirode sa zakukuljeno sofisticiranim pristupom kakav se u zadnjih dvadesetak godina baš i rabi često na našoj rock sceni. Tako se kroz fabulu provlače klasične tematike napuštanja kućnog ognjišta ('ti si tu zanavek, tu kraj mene', "Mati"), stare cure koja još uvijek čeka svog princa na bijelom konju ("Večne gnejzde"), enigmatične storije na višesmislenoj razini o ptici puštenoj iz krletke ("Tič", čak asocira pomalo i na pornografiju!), arhaični korak u slavensku mitologiju ("Miris starih duhova"), te sa svakom narednom pjesmom uvlači sve dublje u prozaično slojevitu strukturu priče koja se na koncu okončava sentimentalnim prisjećanjem na stari "Tomos automatic" pun prdeža i izgaranja, ali svojevremeno najprikladnijeg vozila po bregima uz poneki gemišt više.

"John"

'cucki zavijajo,
mački se linjajo,
ploti se zapirajo.
Jer ide on, ide John.

Kmica se v štali skrivala,
v štali svinje cvilijo,
nema mesare.
Jer ide on, hej, ide John.

A on John, samo išče ljude
čije srce žari slobodica...'

Priča je vrlo dobro sročena u poetskom 'moody' senzibilitetu bez nekakvih prgavosti, otprilike na razini promišljeno intelektualne naive uvijene u artističke konotacije rocka bez banaliziranja i vulgarizacije doimajući se tradicionalnom pjesmaricom koja to ipak nije, već vješta socio-politička frustracija, a vokali Marina i Igora, te njihova izvedba su, dakako, nezačinjeno neinficirani nekim sporadičnim nafuravanjima - originalni su. Seoski, izvan svake patetike, domači (namjerno 'č'), porubljeni izvornim akcentom kajkavštine koju samo mogu rođeni govornici dijalekta pružiti. Već u tom pogledu su napravili abnormalno ogroman umjetnički potez.



S druge strane, glazba koju će sasvim sigurno mnogi zavoljeti pa baš i da ne razumiju točno o čemu govore tekstovi je vrlo šarmantna kombinacija akustičnih Led Zeppelin, Neil Younga & The Crazy Horse, Pearl Jam, Soundgarden, bluesa, countryja, hard-rocka, grungea, stonera, te dakako folka koji se ponekad ispreplete sa psihodelijom poput uvodnog instrumentala "Mortimerov povratak" s nijemim vokalima ili neočekivano ode u natruhe prog-rocka "Da Zagorja ni", "Kaj sme, doj sme i kam ideme", te "Miris starih duhova". Njihova uglavnom legata prožeta su finim staccato dionicama, ukusno uređenim ritmikama cajona i kongi, koji put zavijene sa zvukovima nalik na synth i harmoniku, lepršava su, vrlo zavodljiva s višeglasnim arijama (odličan neo-folk komad "Ja"), te kad bi se podvlačila crta u etno/folk smjerovima balkanskih relacija, ovi su dečki napravili unikatan komad sjanog autorskog rada od skoro 60 minuta gdje niti jedan detalj nije propušten neprestano strahujući od Johna-šerifa koji će im ionako malo što imaju oduzeti. I njima i nama.

Nemam riječi. Dotjerano, dorađeno, odlično odsvirano, sjajno osmišljeno, prilično dobro i snimljeno i producirano (Dražen Završki). Ovo je fenomenalno za debi album. Bravo ekipa!

Naslovi: 1.Mortimerov povratak, 2.John, 3.Nisme znali, 4.V žepu, 4.Mati, 5.Večne gnejzde, 7.Tič, 8.Da Zagorja ni, 9.Kaj sme, doj sme i kam ideme, 10.Miris starih duhova, 11.Ja, 12.Naši stari, 13.Da bi, 14.Tomos automatic

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 03/07/2016