U svijetu moderne klasike što je na uskim granicama eksperimenata autori su vješti improvizatori, a najčešće i sami instrumentalisti. Joseph Bertolozzi (1959), rođeni Amer s talijanskim porijeklom već 4 decenije se bavi glazbom, u ranoj fazi početkom 70-ih je svirao i rock, kasnije studirao na Glazbenoj Akademiji Chigiana sa Xenakisom i Donatonijem čak i nema neku opširnu diskografiju (podatke nema niti njegova službena web stranica), ali je zato izniman talent za neobična i vrlo primamljiva istraživačka područja u domeni spajanja različitih instrumentalističkih metoda i sugestivno jake glazbe što nerijetko uzima predloške egzotičnih tradicija. U svom najpoznatijem radu "Bridge Music" (2009) lupkao je svime i svačime po mostu na njujorškoj rijeci Hudson, a za ovaj esencijalni nastavak odvažio se na 12-godišnji život u Parizu gdje je lunjao po Eiffelovom tornju i bilježio kojekakve zvukove također lupkajući po metalnim profilima, staklu, plastici, drvenim gredama, najlonu, ukratko svime što je nailazio u tim posjetama, te je kasnije sve te zvukove digitalizirao i uobličio u udaraljkašku glazbu koja po ovih 40-tak minuta djeluje kao tvorevina prirodnih, no i vrlo čudno ozvučenih perkusija. Uz to, priložio je za svaku od 9 instrumentalnih kompozicija i sitne natuknice za što bolje snalaženje i percipiranje doživljaja, pa se tako cijeli koncept razvija kroz povijesnu priču od 1889. kada je toranj službeno otvoren i doživljavao svakojake epizode sve do današnjih dana uključujući dolazak tradicionalnih glazbenika s Jave koji su po prvi puta donijeli u Europu gamelan glazbu ili pak smiješnu grotesku iz 1948. kada je Bouglione Circus kao atraktivnu točku osmislio vožnju slona liftom na prvi kat tornja iz čega je nastala uzrečica 'slon u liftu'.

Sami performansi prikazane glazbe su vješta kombinacija elektronike i prirodnih medikamenata priručnih udaraljki; Bertolozzi kao instrumentarij navodi 'homemade instruments' pojašnjavajući ih u posljednjoj temi "Audio tour on Eiffel Tower" kroz slikovito riječit prolog što, kako i sa čime je baratao, te kako je proizveo sva ova čudesa od zvukova. U principu pojašnjenije, mnogo toga ovdje nalikuje na EDM s obzirom da se na neke komade može komotno i zaplesati. Održava se neprestana ritmička struktura, koji puta i u afro-karipskom neujednačenom taktu, zatim melodija s mnogo improvizacije u minimalističkim dezenima, te postmodernistički pristup bravuroznih manipulacija što na koncu odiše monumentalnim sadržajem ovog izuzetnog umjetničkog izazova.

Naslovi: 1.A thousand feet of sound, 2.The harp that pierced the sky, 3.Continuum, 4.Prelude, 5.Ironworks, 6.The elephant on the tower, 7.Glass floor rhythms, 8.Evening harmonies, 9.Tower music, 10.Audio tour on Eiffel Tower

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 24/06/2016