Ne sjećam se baš nešto osobito da sam ikad imao prilike ovako pozorno slušati nekog izvođača što koristi growl na našem domaćem jeziku, u ovome slučaju srpskom, a bome baš i ne pamtim u toj vokalnoj devijaciji da sam ih susretao. Uglavnom su svi oni urlali na engleskom, a ako su na naškom, onda su teško bili razumljivi uključujući i one stare početne egzibicije zagrebačkih Patarena još s konca 80-ih i nekolicine metal bendova ranih 90-ih kada se još nisu jasno nazirali niti njihovi stilski parametri transžanrovskih mutacija thrasha, deatha, blacka, grinda i hardcorea, a ponajmanje te glasovne metamorfoze što su mic po mic stizali pred mikrofone ekstremnijih izričaja. Beogradski četverac Stvor je suštinski i stubokom promijenio tu percepciju na ovome debi albumu, neka mi oproste ako griješim iz čiste neinformiranosti, mogućeg previda, a i loše memorije; s vremena na vrijeme su neki na našim jezicima ulazili u tu tehničku nadogradnju vokalizacije (Skaut, Slađana Milošević, One Piece Puzzle), međutim nitko nije napravio kompletan album s takvim pristupom. Da li zbog činjenice da su Stvor izniknuli iz pepela benda Cannot koji se ugasio 2012. odlaskom pjevačice i gitaristice Ane Đurović u Norvešku, pa su godinu poslije pokrenuli ovaj novi projekt u kome se vokala prihvatio Vojislav Višić - Voja, tadašnji bubnjar, ne bih znao, no upravo taj njihov slučajni splet okolnosti pokazao se izuzetnim potezom. Kasnije je Voja ostao samo za mikrofonom, novim bubnjarem je prvo postao Branislav Miletić, a neposredno poslije snimanja albuma došao je Ivan Blagojević.



Da, taj vokal i takav pristup podsjetiti će na uglavnom novije metalcore frontmene koji, pak, svi redom imaju svoje prethodnike ponikle u alternativnom, nu-metalu, djelomice deathu, thrashu i hardcoreu (Korn, Slipknot, Biohazard, Pantera...) s time da Voja ponekad umije koristiti i 'clean' dionice što isprva djeluje kao da bend ima dva frontmena. Dakako, ne onakve poput banalnih, ali nažalost razvikanih i popularnih metalcore zvijezda čiji su clean glasići na razini boy benda. Vojin čisti vokal dođe hrapav, mračan i promukao nalik na Prlju iz Let 3, ali kad ga zagrowla, tad grmljavina pristiže iz zvučnih membrana da komotno žbuka i fasada otpadaju sa zidova. Također je i u tehničkom konceptu bravurozan; izbjegava klasicizam arija i melodija, barata s mnoštvom raznih vokalnih konfiguracija, dosjetljiv je i pronicljiv, te umije svaku pjesmu uviti u neki drugačiji performans, primjerice uvodnu "Crno belo" s kombinatorikom čudnovatog polumelodičnog rapa i grčevitih krikova ili "Je li" u dinamičkim rasponima od senzibilnosti preko ubrzanih naracija do bijesnih izljeva na konto političkih provokacija i desničarskih kompromisa.



Lirski segment dodiruje i spomenuti socio-politički angažman s ironičnim atributima poput primjerice singla "Kurac", egzistencijalizam u poremećenoj i opljačkanoj sredini iscrpljenih resursa prikazanoj kroz uvjerljivu "Bez mozga" i samozavaravajuću, takoreći konfuznu placebo situaciju predočenu u "Suicid" ('apstrakcija nakratko laže, realnost opet ubija me'). Glazbena šarža bazirana na groove metalu s elementima alternativnog šmeka obogaćena je i blueserskim štimungom "Stvorner", jedne od dvije kompozicije na engleskom (druga je laganiji psihodelični stoner "It will come back"), a bend se tokom svih ovih 34 minute prikazuje vještim katalizatorom eklekticizma u suvremenom obliku s dostatnom injekcijom 'post' prefiksa hardcorea, te alter i nu-metala. Ritam sekcija (bas svira Aleksandar Delić) skladno kontemplira razvoj svake kompozicije dodajući im i ponešto kompleksnosti na račun breakova i uglavnom kolažno sastavljenih aranžmana zahvaljujući potkovanoj svirci gitariste Uroša Đorđevića koji barata dramatičnim prevratima i tehnički dorađenim finesama mimoilazivši u velikom luku standarde, a posebice neke oldschool sheme stremeći daleko više metalcore i math (pa i djent) gabaritima dajući sveukupnost stilskog izraza u kurentno svjetski popularni šlih koji podjednako zagovara i metal i hardcore, a bome se ne može niti osporiti punkerski stav socijalizacije, kao niti sama ideološka potka, te svjetonazor osvještenih ljudi što ne naklapaju trivijalno masne štoseve o pojebanom životu naginjući da iz svega toga naprave samo neku zabavu za pučki auditorij poput nekad obećavajućih izvođača iz drugačijih žanrova koji su se pretvorili u neinventivan mainstream.

Naslovi: 1.Crno belo, 2.Degeneracija, 3.Je li, 4.Bez mozga, 5.Stvorner, 6.It will come back, 7.Suicid, 8.Biser, 9.Kurac

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 21/06/2016