Pet godina nakon čuvenog debija Miroslav Mitrašinović i Saša Lovrić - Lovke su ponovno u akciji s takoreći istim performansima koji u osnovici čine akustična gitara i Lovkin vokal, a tek tu i tamo se koristi ponešto minijaturnih linija klavijatura, bas gitare i teatralno popraćenih bubnjeva. I to odmah na samom startu s retardiranom kompozicijom "Cbuk jok arcbuk" za koju značenje valjda znaju samo njih dvojica, pardon, trojica jer je riječ o lingvističkoj i pravopisnoj caki (zvuk jok arsvuk, svik jok arsvik, facebook jok art-facebook...). Po Vuku 'čitaj kako piše, piši kako čitaš' što je u principu najučinkovitija fonetsko-transkripcijska zamisao jezika.

Dok je debi tematski bio uglavnom vezan uz tešku socijalnu situaciju paradirajući lokalizmom (život minera iz rudarskih kopova), "Cbaща" je ironija na emotivne, bračne i porodične krhotine s uvrnuto zapetljanim naslovom kojeg nije lako dešifrirati zbog ovog 'щ'. Moglo bi biti 'svašta' (cbaштa), kako je naveo izdavač Zdena Franjić na latinici, ali nije. Slovo 'щ' nije iz srpske štampane čirilice, već iz ruske, bugarske i ukrajinske, te predstavlja 'meko š' iliti 'šć', primjerice boršć = борщ. Tako ispada da je naziv albuma 'svašća', a to je možda neka dijalektalna riječ kakvu imamo u svakom zavičajnom slavenskom govoru, evo, meni iz mojeg kajkavskog odmah padaju na pamet 'mašća' (svinjska mast), 'košćak' (tvrd orah), 'šćavij' (opaki korov na livadi), 'šćava' (svinjski napoj), pa i crnogorski Šćepan Mali...

Ok, očekivao sam od Lovkea da će se možebitno poslužiti na ovome albumu poezijom iz posljednje dvije zbirke "Cveće za tvoj grob" ili "Lud je, rekli su mu kod kuće", no on je sklepao novu pjesmaricu otprilike jednako komičnu i burlesknu ciljajući na propast klasičnih muško-ženskih odnosa i tradicionalne patrijarhalne zajednice pod najezdom emancipiranih prava i sloboda u kojima je muški ego dobio pravu porciju toljage direktno po njuški i međunožju. Svaщa se ovdje raspreda i lamentira uz vrlo fina gitarska staccata i ulete električnih solaža ("Daniela", "Jednoj ženi"), ponekad se potkrade Balaševićevski sentiment ("Dečja pesma"), raštelaniji gypsy-tango ("Hanina pesma" s pomalo teen/pedofilskim sklonostima 'danas ti je šesnaesti, draga rođendan/ ti si uz mog drugara se napila/ mirišeš na masline koje ljubim ja/ i na kajsije koje su tek procvale...'), te na uglavnom vrlo snene baladične formate, ali s vraški opičenim Lovkinim humoreskama i vokalnim egzibicijama što pohranjuju jedan veliki dio nekadašnje muške sentimentalnosti u zaborav.

"Infantilna"

'Skolastičkim pogledima svojim
gledala si ti u mene tada.
Provizorno i ja te pogledah, devojčice
iz velikog grada.

Ne primetih tada nedostatke,
introvertna osoba si bila.
Podle misli i infantilne želje,
lepim licem majka ti pokrila.

Štikla tanka, đonovi debeli
a tašnica iz kineske radnje.
Kosa, tanka, uspravna, debela...
Znoj sa čela
kaplje mi u oči.

Naočit sam momak bio tada
sa istoka iz malenog grada.
Samo refren da ubodem sada,
biću poznat, ja i moja Lada.

Iz kafića tvoja noga kroči
konture joj prate moje oči
kada si se pojavila cela
ja se setih Ognjenovih tela,
ja se setih svoga rodnog kraja,
brežuljaka moga zavičaja...

Ja se setih letimice
i nedelje i prazne ulice.
U Ladu si ušla ko' u crkvu,
a izašla u laganom trku.
Otada me nisi niti pogledala...

'dal je razlog prejako grejanje
ili što uz brdo Lada stenje?
Il' muzika sa dolby sistema
kojeg moja stara Lada nema?

Nije problem prejako grejanje
Nit' je problem što mi Lada stenje,
nije problem ni Dolby surround,
već je problem, bejbi - underground.

Ja sam bio negde ispod pâsa
ispod noge što ti zemljom hodi
pod palubom potonulog broda
u jezeru.....

Manje vidim no onaj pod brdom
Tvrd je orah voćka čudnovata
a i ti si bila čudna tada,
lajklovao te nisam niti jednom,
al' sam zato šerovao tebe'

"Kamen"

'kamen, kamen, kamen
ja sam samo kamen
nisam više stena,
ostavi me žena...
nisam više stena
postadoh kamen za sva vremena,
ka,ka,ka,stena, stena, kamen
kakva stena, kakav kamen,
ja sam ja, doviđenja
hvala lepo'

Lovke je prije svega odličan performanser vokalno uživljen u svoje tekstove, pravi alternativac koji je istovremeno strašan zafrkant i zabavljač, a i odličan pjevač kojeg niti jedan 'talent show' program ne bi podržao, a niti jedna naša ovozemna oficijelna diskografska kuća jer nije u 'pop' sferama. Obrada starog originalnog Louisa kojeg se sjećaju oni iz 80-ih, debelog ćelavog s kozjom bradicom klavijaturista prije grungea "Ne kuni me majko" je jedna od najboljih Lovkeovih izvedbi; originalu je dao sasvim novu strukturu, punkersku isto kad je Sid Vicous obradio "My way" Frank Sinatre; Lovke se ovdje pretvorio u Genesisa iz Throbbing Gristle/Psychic TV sprdajući se sa postulatima 'lijepe kompozicije', a uopće je čak nije niti oskvrnuo. Dao je svoju verziju kako bi to trebalo zvučati. Rastreseno, neurotično, žalopojkasto, frustrirajuće supijano. Govorim majci da me ne kune i ne ne ruži zato jer sam s tom djevojkom, za koju si ti majko, skužila da nije dobra za mene. Joj, pa zar se uvijek treba nacrtati i pojašnjavati neki đavo u prikazivanju pjesama? Poetike? Umjetnosti? A komična "Nisi prava" s nekim gostujućim vokalom što neodoljivo asocira na St-a iz Goribor (uvijek je vraško pitanje Slušaj najglasnije ovakvih albuma što nemaju ama baš nikakvih podataka) da je pjesma satiričan Shaeksperovski prikaz dijaloga između žene i muškarca gdje su glavne uloge samo muškarci. Vjerojatno znate da su u Shakespearovo doba glumili samo muškarci ženske uloge. Ženama je bio zabranjen ulazak u umjetnost, a pogotovo na daske koje život znače.

I tako 'svašća' Duo Trojica izvode u ovom novom izdanju og(r)adivši se od socio-političke i društvene klime mimoišavši u velikom luku minera Boru Ćuka koji samo jednom greši i njegove muke mizerne plaće koju spiska u prvoj birtiji (jedina donekle angažirana je troma humpa-cumpa/blues "Vukodlak" s minornom pratnjom programiranog ritma i vokalnim ciganskim akcentom), ali je zato dodatak, kako mi se čini, s dvije posljednje kompozicije "Wrld mjuzik" i "...dete" snimljene uživo u Drugoj kući nastavak priče čuvenog prvijenca, a i samih zbirki poezije. U pozadini se čuje atmosfera birtije, lupkanje čaša i flaša, komentari i dobacivanja, pa i sam Lovke kaže okupljenima 'dobro veče, Duo Trojica, hvala svima što ste došli u ovolikome broju', dok prisutni traže "Op, mala, op"... Za "...dete" nisam siguran da li je 'live' snimka', vjerojatno nije, no u neo-folk je stilu s pratećim ženskim vokalom, vrlo je mračna, darkerska, horror pričica o trudnoj obješenoj devojci na drvetu pored tršćaka s lirski dotjeranom dramaturgijom od koje bi se mogao napraviti cijeli film. Lovke je dokazano majstor kratkih slikica u poeziji, umije s nekoliko stihova dočarati čitav roman, ispričati sočan vic, kako god, zna okupirati pažnju slušatelja da ne čeka ono stupidno - kad će druga pjesma kompromitirajuću dosadu prebaciti na 'next track'.

Album ima i vrlo zgodan dodatak za buduće organizatore koncerata - živi zapis Dua Trojice iz Druge kuće s dvije vrlo dugačke pjesme u kojima su prepleli prvi album po medley sistemu. Lovke je pod maliganima, ali je u odvaljeno zajebantskoj euforiji, vokalno odriješit (i Miroslav ponekad zapjeva u "Lopovka"), sjajan zabavljač samo uz pratnju akustične gitare i rado bi ovo volio vidjeti uživo spram svih ovih silnih akustičnih kantautora/projekata što se busaju s ozbiljnošću i hipsterskom rekreacijom na brit-pop i americanu. "Potpuri" od 18 minuta je sažetak čuvenog debija pokazujući da Duo Trojica umiju svoj 'studijski' rad pretvoriti u nešto više od suhoparne interpretacije linije 'gde Timok ljubi nebo' s dodatkom Milene Marković što je sa svojim hrapavim glasom porašpala jednu kompoziciju. Tu se našla i "Op, mala, op, površinski kop", pa "Pesma za kola" i fenomenalna "Altruistička" ('došao sam da te koljem') u koju je upleten i Nikola Tesla.

Prije svega zabavno, a onda i vrlo poučno.

Naslovi CD1: 1.Cbuk jok arcbuk, 2.Daniela, 3.Dečja pesma, 4.Hanina pesma, 5.Infantilna, 6.Jednoj ženi, 7.Kamen, 8.Ne kuni me majko, 9.Nisi prava, 10.Od čeg čovek živi, 11.Rambo, 12.Sarma, 13.Stari Ora, 14.Vukodlak, 15.Wrld mjuzik, 16. ...dete

Naslovi CD2: 1.Lopovka, 2.Potpuri

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 04/06/2016