Ako se imalo zanimate za indie glazbu, zasigurno ste u proteklih godinu dana čuli za bend Minor Victories. Sigurno ste upoznati s tim da je to "supergrupa". Pojam ne treba objašnjavati, no uvijek je dobro reći tko sve i iz kojih bendova čini tu "supergrupu", jer se tada može i neka poveznica s njihovom glazbom napraviti. E pa, ako niste znali, Minor Victories su pjevačica Slowdivea Rachel Goswell, gitarist Mogwai Stuart Braithwaite gitarist Editorsa Justin Lockey i njegov brat također, James, koji se u ovoj prilici primio bas gitare. Primjećujete da u osnovnoj postavi nema bubnjara. Vjerojatno će za žive svirke unajmit nekog, a za album im nije bilo potrebno. Nije im čak bilo ni potrebno zajedno se naći i snimati. Snimali su svatko na svojoj strani, i tijekom rada na albumu nijednom im se nije dogodilo da su bili svi zajedno u studiju. Ispočetka, čak nisu ni poznali jedni druge. I tako nas već godinu dana Minor Victories, bombardiraju svako malo s nekom novom pjesmom, sve jednom boljom od druge. Slušajući pjesme, a na kraju i album, primjetit će te da za ljubitelje postrocka na koji su navikli ljubitelji Mogwai, nema tu baš previše materijala. No, dubljim kopanjem, moglo bi se tu nešto pronaći, pogotovo u pjesmama pred kraj albuma. Editors fanovi mogu odmah odustati tražiti sličnosti sa zvukom im omiljenog benda. Naravno, najviše sličnosti i paralela može se povući s matičnim bendom Rachel Goswell. Većim dijelom zbog vokala, no ima tu i nekih shoegaze/dream pop paralela i dijagonala.

Give Up the Ghost s kojom počinje album, prilično se razlikuje od zvuka na koji smo naviknuli od benda. Žestoke gitare i umjetan, skoro pa industrial zvuk i ritam, iznenađujuć je. Ugodno u svakom slučaju.

"When you act like I'm nothing to you, make me feel like I've been replaced, I could tear you apart,"

Slijedi par već poznatih pjesama, s kojima su nas uvodili u svoj svijet. Prva od njih je A Hundred Ropes. Ugodna elektro-dream-pop pjesma s fino ugođenim gudačima i savršenim vokalom Rachel Goswell, malo dramatičnija je Breaking My Light, koja je također ugostila gudače.



Prvi duet, od dva na albumu, dočekuje nas na Scattered Ashes (Song For Richard). Ovdje se Rachel pridružio James Graham iz The Twilight Sad, i ta me pjesma odvukla u neke gothic metal vode. Zanimljiv glasovni spoj i žešće gitare, pogodovali su tome. Drugi duet, Rachel je ostvarila s Mark Kozelekom iz Sun Kil Moon. I dok se prije spomenuta pjesma, u potpunosti može pripisati Minor victories opusu, Kozelek je For You Always Kozelek, većim je dijelom prilagodio svojem opusu, čak i muzički, a bome i glasovno.

U ostatku pjesama na albumu, smirujemo se uz Folk Arp, dok nas The Thief prvo uspava hipnotizirajućim ritmom, da bi nas pred kraj razbudio bubnjarskim atakom, pričem je ostatak podloge ostao sanjiv, kao i prije. Higher Hopes, u svojih malo više od šest minuta spaja sve što smo dosad čuli na albumu u jedan zanimljiv ep i odlično zatvara album.

Ponekad neka "supergrupa" na papiru može svučati "super", no kao "grupa" baš i ne funkcionira, Minor Victories, su potvrdili da su se s razlogom okupili i nadam se da će nam još puno toga dobrog i uzbuđujućeg priuštiti.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 03/06/2016