Uvijek je interesantno za istražiti na koji način bendovi i izvođači dolaze do Zdene Franjića. Najčešće je to sam živi kontakt licem u lice, pa usmena predaja i preporuka, ali kako je ovaj bend, projekt ili što već da jeste dospio na Slušaj najglasnije malo je nedokučivija i delikatnija enigma.

Po običaju o izvođaču nema ama baš nikakvih podataka osim da je ovaj kratki materijal od 12 minuta snimljen u Huddersfieldu negdje na prostranstvima Velike Britanije i da je prvi puta objavljen tokom proljeća 2015. kao digitalni download na bandcamp stranici s koje se, pak, također ne mogu usvojiti nikakve informacije. Zdena je tko zna kojim putevima došao do ovog materijala i fizički ga objavio kao cd. Ako je izvođač uistinu britanskog porijekla, onda će biti da je ovo prvo pojavljivanje nekog 'otočana' na Slušaj najglasnije, no po svemu sudeći konotacije bi mogle biti sasvim drugačije jer u sitnom dodatku na dnu bandcamp weba stoji između ostalog i Japan. I tko će li ga sad znati kakvo je porijeklo ovog izvođača...

No, pređimo na temu... Elem, ime benda je po američkom horror filmu "Jug Face" (keramičko lice) Chad Crawforda Kinklea iz 2013. u morbidnoj fabuli stacioniranoj u nekoj zadrtoj šamanističko-poganskoj sredini novijeg vremena koje ne mora nužno biti 21. stoljeće već recimo neki period unazad pola stoljeća (pa i više) s obzirom da šumsko seoce u kome se radnja odvija ima električnu struju. Tamo vladaju posve sumanuta bolesna uvjerenja o božanstvu iz jame koja služi za vađenje gline u svrhu grnčarije, te meditativni odnos s njome. Jama navodno vrši podsvjesne prikaze lica seljana, lokalni grnčar izrađuje njihov otisak i oni su sretni i zadovoljni izabranici koji se žrtvuju odsjecanjem glave na panju kako bi smirili duhove. Vau...

S druge strane Jugface kao bend ipak nije toliko morbidan, štoviše reklo bi se da je obrnuto proporcionalan u antifašističkom angažmanu protiv rasizma, separatizma i sličnih oblika rasnih i inih segregacija što je najuočljivije u pjesmi "Smash a fascist with a brick" (udri fašistu ciglom), a tu su još i neke bliske pikanterije s revoltiranim lirskim sadržajima. Sama glazba je garažnog oblika nafilana noiserskim gitarama, metaliziranim basovima i programiranim brzim ritmovima s punk-rock/post-punk relacijama od The Stooges do The Fall što konkretnije znači minimalistički repetativan format čvrstih riffova u uglavnom opskurnim konfiguracijama koje dozvoljavaju tek samo refrene i sitne solo izlete ("Black japanese horses"), dok je vokal provučen kroz filter distorzije. Posljednja četvrta pjesma "Overload" je u laganom tempu s oldschool šlihom delta bluesa otprilike iz epohe od prije stotinjak godina donekle se referirajući na spomenuti film, barem ugođajem neke zatucane i zaostale šumske baruštine, a kako mi se čini, kroz samu glazbenu infrastrukturu, u ovom bendu moguće da je samo jedna osoba.

Naslovi: 1.You the regulator, 2.Black japanese horses, 3.Smash a fascist with a brick, 4.Overload

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 15/05/2016