Najnoviji belgijski bend iz grada Charleroi koncem 2013. je objavio svoj prvi nosač zvuka. Djeluju kao peterac u sastavu Logan Dandois (gitara), Carl Gomez (vokal, gitara), Guillaume Gailly (bubnjevi), Fabian Pigneur (vokal) i Kevin Lerminiau (bas). Kažu da se ne plaše nikakvih rivalstava, usporedbi, opozicijskih mišljenja i različitih stavova jer im je jedina želja svirati pred svakime tko voli muziku.

Žestoki su i moćni, sviraju moderni metal s puno različitih utjecaja od Killswitch Engage, Machine Head, Chimaira, Devildriver do Trivium, a također obožavaju i Gojiru, Panteru, Suicide Silence, Down... Sve se to čuje i osjeti u njihovom zvuku i stilu koji je potenciran čistim groove-metalom, kompaktnom svirkom, dvoglasnim vokalima, normalno s gnijevnim frontmenom, a da nije tako bijesan i razjaren (prateći vokalist Gomez je potpuna melodijska suprotnost), u nekim pjesmama i u nekim trenucima bili bi adekvatan spoj Metallice i Pantere. Upravo nešto poput zagrebačkih New Level. Dakako, ovi Belgijanci imaju mnogo moćnijeg bubnjara koji rešeta blastbeatove i dvostruke bas pedale čak i u mirnijim trenucima skladbi, a posebno što se primijeti jest francuski naglasak obojice vokalista. To se možda samim Belgijancima i Francuzima doima prizemno i primitivno, kao ono, seljačine, naučite prvo engleski, pa onda pjevajte na njemu, ali u čitavom kontekstu, meni barem osobno, čini se vrlo simpatično jer nema nikakvih gramatičkih grešaka. Akcent jest takav kakav jeste i tu će trebati poraditi.

Inače, pjesme su nabijene dostatnom količinom energije, zanimljivim gitarskim rafalima, dovitljivo smišljenim riffovima i interesantno uređenim aranžmanima koji odreda počinju gitarističkim paralelnim serijalima na koje razvijaju ponekad vrlo dobre melodijske sintagme. Osobito kod "Individual positivity" u kojoj je i Gomez dobio priliku da izađe vokalno u prvi plan s veoma harmoničnim i arijskim napjevima. Također odličan melodijski dio nailazi se u "Destroy rebuilt" sa catchy solažama, uvodnom kratkom instrumentalu "Intro", te potencijalnom hitu "Yes man" koji razara brzinom i pjevanim Gomezovim arijama.

Jedina tankoćutnija strana ovog polusatnog EP-ija je predvidljivost formata i obrazaca. Točno se zna kako će se pjesme gibati u kojem pravcu razvijati (uglavnom linearno) i kako će završiti. Ne eksperimentiraju i ništa osobito novo ne unose u prilično stereotipne klišeje, tako da pjesme unatoč solidnoj sviračkoj nabrušenosti padaju u monotoniju već nakon prvog refrena i ponekog uzbudljivijeg sola. Prosječno.

Naslovi: 1.Intro, 2.Yes man, 3.A bullet of knowledge, 4.Individual positivity, 5.Destroy rebuilt, 6.The revenge, 7.The smile virus

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 20/04/2014