Kada sam prvi put čuo Do it, try it, prvi singl s novog albuma grupe M83, pomislio sam "WTF! Kakve to veze ima s odličnim "Hurry Up, We're Dreaming", a još manje s genijalnim singlovima Midnight City ili Reunion?!". Sintetički zvukovi, ali ne oni najbolji, s glasovima provlačenim kroz sve moguće vocodere i svakakva druga pomagala uopće mi nisu sjeli na prvo slušanje. Nadao sam se nastavku šaranja kroz shoegaze s dozom elektronike, a ne potpunom izbacivanju gitara i noisea, ali što je tu je.
I prvo slušanje albuma ostavilo je sličan dojam. Bespotrebni izlet u najgori mogući dio osamdesetih Anthony Gonzaleza i društva, jednostavno me razočarao. No, kad su najavljeni za Sziget festival, dao sam si malo truda da možda ipak čujem nešto iznutra, što pri jednom ili dva slušanja nisam shvatio.
I čini se da nisam pogriješio. Do it, try it više mi nije tako odbojna. Mogu je čuti, a da ne prebacim dalje. Go! bi bila simpatična pjesmica koja bi taman pristajala u ne znam ni sam koji nastavak francuske franšize filma "Tulum", da se pred kraj ne pojavljuje očajna gitaristička solaža ala Steve Vai. I sad, ako je to bila neka zajebancija, uspjela je. A bome, ako su to odsvirali "zaozbač", onda je stvarno previše.
Osim na ovoj pjesmi, pjevačica francusko-vijetnamskog porijekla Mai Lan, zapjevala je na još tri pjesme i to je uglavnom najbolji dio albuma. Atlantique Sud predivna je balada s francuskim štihom, dok su Bibi the Dog i Laser Gun, elektro pjesmuljci koji kao da su izašli iz repertoara benda Niagara (http://www.allmusic.com/artist/niagara-mn0000330945).
Od gostiju tu su još norvežanka Susanne Sundfør, koja je otpjevala "Kuschel rock baladu" For the Kids, te najpoznatiji među njima, Beck, koji se nije baš uklopio u Time Wind, pjesmu potpuno nedefiniranog sadržaja.
Od ostatka materijala, još bi spomenuo razigranu elektro poskočicu Road Blaster, koja će svakako postati koncertni hit, i posljednju Sunday Night 1987, kao još jednu nepotrebnu "Kuschel rock baladu" na albumu.
I da se vratim na početak. Nakon vrlo lošeg upoznavanja, "Junk" i ja smo postali relativno ok poznanici, no vjerojatno se nećemo viđati ni slušati prečesto.