Ne znam koliko današnjih klinaca zna da je kroz devedesete godine u Zagrebu postojao bend koji je njegovao prljavi detroitski zvuk, naziva Rizol. Reći ćete - pa što. I moguće da ćete biti u pravu. Ali svi oni koji su tad, poput mene, hodali po zagrebačkim klubovima i koncertima, u velikoj većini su simpatizirali što radi radi Rizol. Niti su mi bili najbolji bend na svijetu, niti su imali ono nešto revolucionarno u svojoj glazbi, ali volio sam to što rade. Bila je to njihova percepcija Detroita i prljavog zvuka koji je isti nosio. Ruku na srce, bar na mikro planu, jednako su tad isfurali Špansko kao kvart, kao što je to Pivo napravilo s Gajnicama.
Bilo mi je baš drago kad sam čuo da će se Rizol opet okupiti s jednim od prvih (možda i prvim?) vokala benda, Damirom Čanadijem (Narikače). Vrlo brzo nakon okupljanja snimiše i novi album 'Strategija', na kojem su nastavili rokati u svom prepoznatljivom fazonu. "Lice" koja otvara album pun je distorzije i riffova između tvrđih rock obrazaca i punk jednostavnosti, gitare pomalo odlaze i u heavy vode. Od svih pjesama na albumu na prvu mi je sjela veselija "Jutro", koja najviše koketira s punk rockom. U njoj je očiti govor ulice i street punk filozofija, koja ima sličnosti s Diverzantima i zagrebačkim asfaltom (i Rizolom) devedesetih. Već sljedeća, "Dar", dijametralno je suprotna, nudeći mračan post-dark-punk komad, koji možemo usporediti s tamnijom Damned filozofijom, uz mali dodatak Jon Spencer Blues Explosiona. Tu je i poigravanje s blues rockom kroz pjesmu "Svijet", koja posjeduje nešto od ZZ Top blues filozofije, provučene kroz Rizol ugođaj. Sve pjesme imaju zajedničku lajnu, a to su pjevni refreni, od kojih će vam se bar neki, nakon par slušanja albuma, zavrtiti u mozgu.

Tekstualno se bend bori sa socijalnom nepravdom, pritiscima u društvu, a ponajviše unutarnjim prevrtanjima pojedinca i mislima koje ga more. Osobno me nisu jako dotaknuli, a levitiraju između razmišljanja iskrenog djeteta kojeg boli nepravda i odraslih ljudi koji se žele vratiti u neko sretnije vrijeme. Najslabije su mi, tekstualno, sjeli u laganijim pjesmama, u kojima mi zvuče kao davno isfurani film. Razloge treba tražiti i u tome što je veći dio materijala nastao krajem prošlog stoljeća.

Album nudi i goste i gošće, od kojih je najpoznatije ime Ivanke Mazurkijević, u pjesmi "Note". Iako je rijetko viđamo u garažnom punk okruženju, njena dionica mi je puno bolje sjela u trenutku kad se miješa s glavnim muškom vokalom, nego u uvodu gdje svoj dio odrađuje samostalno.

Rizol su ponudili album punk rifova u kombinaciji s bluesom, post punkom i hard & heavy pozadinom. Ako ste nekad živjeli uz Rizol, jednostavno nećete mariti koliko je album dobar ili manje dobar, već ćete ga, bezrezervno, sa simpatijama prigrliti. Hoće li se neki novi klinci navući na 'Strategiju', koju smo mi još kao tinejdžeri simpatizirali, teško je reći. Za staru gardu, koji nisu imali neka velika očekivanja, već im je više od svega drago što su Rizol opet s nama i imaju novi album, strategija je pogođena.

ocjena albuma [1-10]: 7

jura // 27/04/2016