Pomalo se nestvarnim čini da je Vladimir Ristić - Pekar prije rada u otmjenoj indie (svašta-po-malo) pop-rock formaciji Kodagain svirao u prilično brutalnom bendu s okusom metala, hardcorea i noisea. Daleko stvarnije je da je gitaru zamijenio brundavo distorziranim basom, ali stil benda Sudden Death mu barem iz aspekta renomirane Kodagain s kojom je objavio čak 15 albuma, kao i njegovog solo projekta Spoon Blind Williams s kojime ima 3 odlična izdanja nikako ne ide ruku pod ruku. Barem iz tog gledišta i treba ga promatrati i doživljavati sasvim drugačije. Dakako, svi ti radovi spadaju u doseg alternativnog radara, ali ruku na srce, ovako nešto uistinu ne bih očekivao.

Kažu podaci na omotu cd-a da je bila godina '97-'98, lokacija negdje u nečijem podrumu u Knjaževcu, da je sav ovaj vrlo kratak materijal snimljen na kasetofon marke UTGI 700, a s njime su još u postavi bili Lola (vokal), Frizt (gitara) i Cale (bubnjevi). Lola je, dakako mužjak opakog glasa, vrišti, dere se, skviči i siluje mikrofon poput death metal grla, a snimak je, naravno s obzirom na tehničke performanse stare dobre matrice s audio kasete takav da bolji ne može biti. Stisnuo se 'rec' na kasetašu i snimalo bez ikakve mogućnosti naknadne produkcije jer je sve zabilježeno u mono tehnici gdje su redovito najlošije prolazili bubnjevi. U prve 3 kompozicije "Sanctions", "Proud woman" i "I can't stand this" ih se uopće niti ne čuje, negdje su duboko u pozadini ako su uopće i odlupani, dok je u "Proud woman (party)" ta konfiguracija daleko bolje riješena, no tu je Lolin vokal opet posve prigušen i pao je u drugi plan.

Ali sad fučkaš te boljke bivše audio tehnike porođajnih muka snimanja demo materijala kad su ove 4 pjesme pune sirove snage i života ne samo epohe hardcore/metal/noisea 90-ih u kojima se mogu osjetiti natruhe Biohazard, Sick Of It All, Pro-Pain, Prong, The Jesus Lizard, elem, tada kurentne američke alternativne struje, već što imaju i tolikog elana da bi ih svaki organizator koncerata vrlo rado uzeo barem za predgrupu nekom većem izvođaču. Uostalom, tako je to nekad i funkcioniralo. Bend se snimio na kasetu, tonski parametri nisu bili ništa bolji, ali bitno je bilo da se čuje barem informativno kako to zvuči. A oni koji su uspjeli doći do studija i napraviti kvalitetnije snimke uz dobru sreću mogli su računati i na ploču ako su prošli cijeli niz filtera, a ponajviše izdavačkog razumijevanja. Što se mene tiče, ovo je materijal bez zamjerke u kreativnom pogledu. Takva glazba i taj stil se na taj način sviraju i dandanas.

Naslovi: 1.Sanctions, 2.Proud woman, 3.I can't stand this, 4.Proud woman (party)

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 19/04/2016