Dvadesetsedam (27) godina nakon prvog okupljanja grupe PULP i četiri nakon raspuštanja istih, Jarvis Cocker konačno je uspio objaviti svoj prvi solo album. U međuvremenu iznenađivao nas je s čudnim RELAXED MUSLE i THE ALL SEEING I, s članovima grupe RADIOHEAD oformio je kućni bend Hogwartsa u posljednjem nastavku Harry Pottera i zabavljajo se pišući pjesme za Charlotte Gainsbourg, Marianne Faithfull ili Nancy Sinatru.

Puls slušatelja opipao je "internet only" singlom, angažiranom baladom Running the World, na tragu Common People ili Weeds, koji na najbolji mogući način spaja dvije Jarvisove faze, PULP-ovsku i solo, a stihom "Cunts are still Running the World" dokazuje da se u međuvremenu ništa novo nije dogodilo.

Album, u jednu ruku jednostavno, a u drugu zvučno nazvan "Jarvis" već u prve dvije pjesme Don't Let him Waste Your Time i Black Magic daje do znanja s kime imamo posla. Stari velemajstor oslobodio se cifrastih melodija koje su prevladavale na PULP albumima do "We Love Life", na kojem se već mogao odrediti smjer eventualnog solo nastavka. Iako se na albumu pojavljuju kao gitarista Richard Hawley, PULPov koncertni član te Steve Mackey, PULPov basist, odmak od PULP zvuka je vidjiv i jedino što podsjeća na stare dane je Jarvisov vokal, za koji se može reći da je kao dobro vino - što stariji to bolji.

Tematski, pjesme nastavljaju s istim temama, a u većem dijelu to je ljubav. Uzvraćena ili neuzvraćena. Tako je Baby's Coming Back To Me nastavak pjesme Happy Endings sa "His'n'Hers" albuma, dok Don't Let Him Waste Your Time, originalno napisana za Nancy Sinatru, objašnjava frendici da joj onaj netko krade vrijeme i da bi bilo bolje da krene dalje sa životom, a u Tonite objašnjava… ma znate već kaj!

Black Magic je Crimson & Clover 21 stoljeća, Fat Children je stooges-punk, a Disney Time s svojim refrenom i gudačima kao da je izašla iz Disneyeve radionice. Za kraj ostavljena Quantum Theory sadrži možda i najbolje i najiskrenije Jarvisove stihove u njegovom ogromnom opusu.

"Somewhere everyone is happy
Somewhere fish do not have bones
Somewhere gravity cannot reach us anymore
Somewhere you are not alone
…
Everything is going to be alright"

Sasvim prikladno za kraj ovog nimalo običnog debi albuma jednog veterana scene.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 22/11/2006

PS: Dvadesetak minuta tišine nakon završetka posljednje Quantum Theory, kreće Running the World, koja je barem na taj način našla mjesto na ovom albumu.