Stuart McLamb svirao je u bendu The Capulets, no u bedu jer ga je ostavila cura, otišao je iz benda, zagrezao u alkohol i počeo pisati indie pop tužaljke bivšoj dragoj. Iako je namjera bila da te snimke ne čuju baš svi, nekako su iste počele kružiti Raleighom, a ovaj projekt pretvorio se u pravi bend.

The Love Language su bili pravi college indie bend sa srcedrapateljskim textovima i finim pop pjesmama, a uspjeli su snimiti i tri albuma, od kojih je zadnji "Ruby Red" dobio odlične kritike. Vjerojatno mu je trebao odmor od matičnog benda, pa je otamo uzeo bubnjara Thomasa Simpsona, te basistu Roberta Walsha iz Bitter Resolve i gitaristu Mark Connora iz benda Grogh, te s se s njima upustio u nešto što su nazvali SOON.

U press materijalu pod "Genre" piše "Doom", što me umalo spriječilo da uopće stavim taj cd u plejer, no u istom tom materijalu malo kasnije nabasao sam i na riječi "airy", "melodies", a to mi opet nikako nije išlo s prvim opredjeljenjem, pa sam ipak krenuo u avanturu.



Uglavnom, prvi singl Burning Wood jednostavno me otpuhao svojim heavy rifom i moćnim vokalom. Odličan heavy groove širi se tijekom prve tri pjesme i dobiva se osjećaj odličnog jam sessiona snalažljivih muzičara. Snažne gitare ispod kojih se osjeća melodija naslijeđena iz The Love Language te upečatljiv McLambov vokal, uzdižu Soon iznad prosjeka.

S Gold Soul i Glass hours malo smiruju strasti, prelaze na psihodelični teritorij što upotpunjuju violončelom. Pred kraj dolazimo do Datura Stramonium, najkompleksnije pjesme na albumu u kojoj se uz repetitivan bubanj kroz svih sedamipol minuta poigravaju s psihodelijom unutar pop melodije. Za kraj je ostavljena potpuno netipična pjesma Rise, koja započinje i završava u istom tonalitetu s režećim gitarama i recitativnim vokalom i najbliža je formulaciji "dooma", ako ga baš moramo spominjati.

Ovo je svakako zanimljiv debi, drugačijeg zvuka nego su eventualni fanovi The Love Language i ostalih bendova navikli, u kojem su ispremiješali nekoliko stilova i spojili ih u jedan, možda novi koji se može nazvati "pop-doom", pa se nadam da neće ostati samo na ovom ostvarenju

ocjena albuma [1-10]: 10

pedja // 06/03/2016