Mamak Khadem je dugo vremena lutala, putovala i živjela nomadski crpivši i sakupljajući glazbenu folklornu baštinu srednje Azije, Bliskog istoka, Balkana i Arab-Andaluzije. Rođena je 1958.u Teheranu, a u zlatno vrijeme šaha Rezepahlavija je s 18 godina 1976. otišla u USA i počela se aktivno baviti pjevanjem i komponiranjem, no debi album "Jostojoo" je objavila u vrlo zreloj dobi od 49 godina (2007) poput naše Dunje Knebl. Od tada neprestano nastupa nanizavši koncerte po Srednjem istoku, USA, Europi i Australiji, između ostalog u Grčkom teatru (Los Angeles), Perth Concert Hall (Australija), Muzeju folk instrumenata i na Vokalnom ženskom festivalu (Grčka), World Academy of Music and Dance (Irska), House of Culture (Njemačka), Svjetskom festivalu skrivene glazbe (Los Angeles)... Prilikom nastupa na World Festival of Sacred Music u County Museum of Art, Los Angeles Times ju je nazvao 'jednim od čudesa world-trance musica' davši joj ogromni vjetar u leđa, pa se ovaj drugi album godinama nestrpljivo očekivao.

U ovakvom dugačkom razmaku od punih 8 godina od diskografskog debija, Mama Khadem nije uzalud traćila vrijeme. Radila je, komponirala i zajedno s glavnim ortakom Jamshied Sharifijem (klavijature, bas, harmonika, tambur) aranžirala tradicionalne melodije Irana (Baluchistan, Gilan, Kurdistan, Azerbejdžan), Bugarske, Srbije i Grčke, te putovala po svijetu surađujući s brojnim glazbenicima. Album je sniman na različitim lokacijama - u Makedoniji, Bugarskoj, New Yorku, Los Angelesu, Nashvilleu i kako sama kaže, prilikom putovanja, a na njemu je osim Sharifija i tri specijalna gosta Mino Cinelua (udaraljke), te Jorge Strunza i Ardeshir Faraha (akustične gitare s najlonskim žicama) sudjelovalo čak 15 muzičara između kojih su makedonski duhački bend Aguševi Džambo Orkestar, članovi bugarskog Pazardžik Ensemble, te perzijski muzičari Pezhham Akhvass (The Sky At Dawn) i Mehdi Bagheri. Izuzev standardnih instrumenata (akustične i električne gitare, klavijature, bas, bubnjevi, mandolina, trube, tenor rog, violončelo, flauta, klarinet...) ovdje je korišteno cijelo brdo egzotičnih glazbala poput udaraljki tombak, dayereh, daf, riq, zatim kamancheh (orijentalna verzija gusli), žičane preteče akustične gitare i šargije poput tara, setara i shoorangiza, te daleko poznatiji oud, helikon (rog), tabla i bambusova flauta. Mamak ima fini mekani, topli, prozračan, nježan, melodičan i senzibilan vokal još ljepši od naših vedeta Lidije Dokuzović (Afion), Lidije Bajuk i Dunje Knebl, a vrlo je blizak Nini Romić. Nebeski privlačan s mnogim orijentalnim arabeskama poput pokojne Ofra Haze, vijugav i neuhvatljiv, ali stalno simetrično uravnotežen s povremenim visokim mezzosopran/sopran izletima kojima je gotovo pravilno jezično otpjevala dvije uvodne pjesme na srpsko-hrvatskom, makedonskom i bugarskom "A thousand strings" i "Romance" što su adaptacije "Hajde Jano kolo da igramo" i "Ona mene mnogo saka". A nakon toga se onda zaori rasplesani makedonski oro "Do, don't" uz pratnju duhača Aguševi Džambo Orkestar, ali jezik na kome pjeva je vjerojatno perzijski s kojime se služi na ostatku materijala isprepličući glazbene arabeske i orijentalije često uvijene u atmosferične laganice "Flaming sun", "High sea", "Little gem", "Navaii" ili lelujavo-plesnije komade "Stardust", "Pledge" i "Huntsman". U završnoj "Those eyes" ponovno se razigravaju makedonski duhači i zakuhavaju novi poziv na ples, no kad se pravilnije analizira ovaj sjajno izbrušen materijal što sjeda otprve u uho, svakoj kompoziciji se evidentno prilazilo s mnogo diferencija. Eto tako zasigurno nije slučajno što rasplesani makedonski duhači sviraju svoj standardni i prepoznatljivi balkanski gipsy folk na libreto nekog, pretpostavljam perzijskog jezika, a što su primjerice tekstovi s ovog područja pak izvedeni na glazbene motive sjeverne Afrike i Orijenta. Tako je vjerojatno slučaj i u ostalim adaptacijama koje su doslovce miks glazbe i teksta tradicionalnih baština Euroazije i dijela Magreba (a i Indonezije) pokazujući da je itekako moguća kombinacija nekoliko sasvim različitih folk elemenata u posve novi i vrlo zanimljiv izričaj u kome se ama baš ništa ne gubi na globalnim karakteristikama izvornika.

Naslovi: 1.A thousand strings, 2.Romance, 3.Do, don't, 4.Flaming sun, 5.High sea, 6.Little gem, 7.Stardust, 8.Navaii, 9.Pledge, 10.Hunstman, 11.Those eyes

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 17/02/2016