Kad se zavrti uvodna pjesma "Subliminal hyms" s gitarskim 'pletenjem' i funkiranim basovima u umjerenom tempu, ritmičkim uzdisajima i growl vokalima razbacanih po slogovima poput neke dječje brojalice, teško je odrediti u kome smjeru će se ovaj album švedskog četverca iz Umela razvijati. Reklo bi se u neki post-metal... No, već naredna, naslovna kompozicija "All is left to see" je vrlo mračna kao proizašla iz nekog scenarija post-punk/gothica Siouxsie And The Banshees i The Cure, no vokal je i dalje u prigušenom growlu, a da je kojim slučajem 'clean', ovo bi taman ušlo u percepciju gothic-rocka s atmosferičnim staccato gitarama. Treća je posve neočekivana - "I can't hear you" zvuči ko' odsvirana na šargiji, oudu ili nekom sličnom orijentalnom žičanom instrumentu prizivajući natruhe uzbekistanskog Tamerlana (sad živi u Istanbulu, a godinama je bio u Beogradu), a potom slijedi novi attack preko "Burst" kratkog konjogalopirajućeg razuzdanog black-metala s breakovima. Možda se pravo lice benda očitava u "Seventh circle", standardno dizajniranom post-metal obrascu od 7 minuta s melodičnim gitarskim uvodom, rascjepkanim aranžmanom nanizanom na minimalističke konstrukcije, dramatične uspone i padove, te krešenda, ali ne bih se mogao točno kladiti što je ovim momcima osnovni prioritet osim pravljenja iznimno različitih žanrovskih fuzija.

Pa se onda malo zaigraju s nekim ksilofonom u kratkom instrumentalnom intermezzu "Wreckage" i odšibaju nonšalantno s "I dig deeper" u umjereni post-whatever (grunge, rock, metal) s vrlo mračnim psihodeličnim noise sekvencama i okončavaju albumčić 'početkom kraja' "Beginning of the end" također mračnom, ali laganom staccato temom poškropljenom, pretpostavljam violončelom, a možda i violinom s obzirom na visoke oktave u drugom dijelu gudačkog aranžmana s noiserskim apokaliptičnim finišom nalik na post-industrial/ dark-wave gabarite.

Hm? Sasvim neobično i vrlo zanimljivo djelce o kome bi se moglo danima razglabati da na svu sreću ovi momci nisu priložili i kraći info-press u kome stoji, kao prvo, da im je ovo najeksperimentalniji rad do sada (to im je treći album), a kao drugo, da je lirski koncept nazvan 'Mörkrets Kärna' s pričom o posrtanju u intimne mrakove, gubitak samog sebe i očajničke potrage za pojašnjenjem emotivnih gubitaka što sežu iz agresije u depresiju, paranoju i manipulativna ponašanja u svijetu koji stremi ka fašističkoj segregaciji.

Mora se priznati da Moloken po svemu sudeći ne voli zlorabiti neke ustaljene performanse konvencionalnih metal ili post-metal načela, sami za sebe kažu da im nije namjera hodati u starim cipelama jer se muzika uvijek može koncipirati na nekim sasvim drugačijim pristupima što revno mogu prikazati onu tešku i morbidnu stranu ljudske duše. Vrlo pitko i slušljivo su kanalizirali nekolicinu 'dark' žanrova u suptilan spoj neočekivanih transformacija, a iza svega ovoga stoji i znameniti lik što ih je snimio uživo u studiju - Pelle Henriksson kojeg pamtimo po radu s velikanima poput Refused, Breach, Cult of Luna, Meshuggah i Entombed.

Pripremite se za večerašnji tulum dočeka Nove godine gdje god bili, ali Moloken sasvim sigurno vam neće puštati niti jedan DJ jer to nije 'prikladna mjuza'. Ma nemojte mi reći? Radije bih s ovim bendom i ovime albumom ušao u 2016. nego li s pop hitovima i silvestarskim kvazi šećerlamama što se desetljećima ne skidaju s medijskih repertoara. Sve što si vidio ostavi, ili bolje rečeno, sve ono što si čuo zaboravi.

Naslovi: 1.Subliminal hyms, 2.Al is left to see, 3.I can't hear you, 4.Burst, 5.Seventh circle, 6.Wreckage, 7.I dig deeper, 8.Beginning of the end

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 31/12/2015