'U nepoznatom' je samo strateški naslov debija pulskog vrlo iskusnog peterca koji nam ne daje ništa toliko nepoznato u okvirima rocka koliko u njegovom pristupu i unakrsno isprepletenim kompleksnim varijacijama. Samo da podsjetimo, frontmen Hamo iliti Vedran Župarić prije više od 20-tak godina je bio u bendu Headbangers (čak imam i njihovu audio-kasetu iz 1992. koju sam vrtio na radiju zahvaljujući kontaktu s Pticom iz KUD Idijota), a ostali dio ekipe se čeličio i razvijao po mnogim lokalnim bendovima. Jezgro Mighty Zazuum pokrenuto je 2010. s vrlo lucidnom idejom, dakako pomalo i stereotipnom o dvije bas gitare u postavi s obzirom da nas je sve alternativni rock naučio na kojekakve kombinacije instrumenata. I tu se, relativno govoreći treba i zaustaviti o priči oko benda i njegovom pristupu.

Da, te dvije bas gitare su u principu osnovica njihovog zvuka (Dina Ivas - Đina i Tomislav Šestan - Tzule ili Cule) skladno selektiranog na kompaktnu svirku gitare (Michel Camlić) i ritmiku bubnjeva (Alen Topalović). Izmjenjuju rafale s promjenjivim tempovima bogato šarajući individualnim maštarijama i zamislima ne opterećujući se nekim pravocrtnim progressive-rock šablonima kao što su lagani uvodnici, dramatično zatjeravanje i ufuravanje, pa zaplet, rasplet, solo dionice, krešenda i ine figure što se uobičajeno koriste u ovakvim obrascima. Premda su žanrovski i kategorički gledano oldschool bend u čemu mnogo kumuje i Hamin vokal s ukusom žustro gorećih senzibilnih grla hard-rocka i metala prije pojave NWOTBHM (na prvom demo materijalu iz 2012., te na koncertima je zvučao prilično gothic/post-punk), oni posežu u jednu drugu suštinu slobodne sinergije tih starih progressive načela uvijenih u relativno moderno ruho alternativnog izraza konotacijski povezanog s nekoliko vitalnih rodonačelnika novih žanrovskih struja - Tool, Kyuss i The Mars Volta. Dakako, ovi posljednji odavno više nisu što su bili prije 15-ak godina, "Noctourniquet" je bljak, fuj, šit i šajze od indie-rock pomodarstva, a kako stvari stoje, ovi Puležani valjda nikad neće kročiti na takav ogavno plitak hipsterski pop teren.

Njihovo visoko geslo kompleksnosti nije u zbrćkanom miksu koječega neukusno nabacanog u jedan lonac neke benigno stupidne licitarske bižuterije s instant produktom za brzo i primamljivo korištenje poput robe s ograničenim trajanjem, oni su suprotno tome napravili album koji se možda teže upija i probavljuje, cirkulira doduše veoma brzo kao i najfinija dekstroza puna vitalne energije, ali gdje ćeš današnjem širokom plebejskom puku i radio urednicima koji prate blejanje stada i njihovih političkih čobana usklađivati parametre o nekoj zdravoj prehrani, zdravom svjetonazoru, zdravoj i slobodnoj rock muzici koja da bi bila rock, mora imati i parametre ezoterije, a ne onog emotivno-ljubavnog aspekta na kojeg padaju kokoši i pijetlovi napaljeni samo na seksizam i što sočnije provokacije.

Figura druga je, pak, što Hamo uopće ne razmišlja o raskalašenom stadu naučenom na ishoblan karakter domaćeg rocka i niti se ne pokušava dodvoriti tamo nekom glazbenom uredniku razvikanih radio stanica. Vjerojatnost da će Barbara Kolar, Saša Lozar, Duško Čulić i slični napaljeni pijetlovi i koke ikad pustiti neku pjesmu s ovog albuma ravna je nuli. Oni možda nikad u životu niti neće saznati za ovaj bend, a ako ga kojim slučajem čuju, odustati će već nakon prve minute. Jer, to nije njihov đir, ne kuže ga, tekstovi su na engleskom, a makar su isprobavali tko zna što u intimi, njihov psihodeličan sklop mentalnih poimanja se svodi na sasvim pogrešnu percepciju - zabavu manipuliranja stadom ovaca. To je jako zabavno ko' 'žestoki Lenny Kravitz i Bryan Adams', nemoj mi reći, hahaha!

Ma ajde, nismo deca. Ljudi moji, pred nama svima stoji jedan fantastičan album sjajnog benda koji se ne opterećuje s bedastoćama hrvatskih Jakobinaca što su otprve spremni ispljuvati svaki potez i mig ovih nenapadnih i nimalo agresivnih rockera iz Pule. Ovo je suho zlato hrvatskog rocka, vrlo moderno, pa čak i inovantno za naše prilike.



Ok, do sada veliki dio šire audijencije nije čuo što je ova ekipa napravila na prvom demo EP-iju "Mighty Zazuum" (na Terapiji inače dobio 9/10: http://terapija.net/mjuzik.asp?ID=14141) gdje se nalaze sve četiri vitalne pjesme "Float", "Regular Houdini", "Deep" i "The quest", one su ovdje raskošno dotjerane s puno boljim tonskim i produkcijskim performansima na svjetskoj razini. Samo da se pojasni, ove pjesme su karakterno snažne i plesne prožimajući natruhe thrash-metala, senzibilnost Yes i Pink Floyd u uvodnoj "Regular Houdini" (Hamo čak pjeva u tenoru poput Ian Andersona), a gitare i basovi frlje vrašku 'drajversku' psihodeliju koja frca s orgazmičkim klimaksom Syd Baretta. "Float" je odmah na prvu loptu psycho stvar koja se dinamički razvezuje na hard-rock s minimalističkim gradacijama atmosferičnosti, noseći u sebi i duh alter-metala pojačanog s delaj efektima i nabrijanom završnicom, "Quest" (ranije znana kao "The quest") izranja iz laganih atmosferičnih delaya u motornu žesticu i tako redom se svašta nešto kompleksno dešava na ostatku materijala prožetog različitim instrumentalističkim potezima u kojima i onaj melodičniji segment dobiva značajan opseg ulazivši otprve u uho osobito kod završne "Chemtrails".

Da se ne dulji dragocjeno vrijeme čitatelja i potencijalnih slušača što svi ovih dana mahom hrle u šoping tražeći blagdansku puricu, odojka, janjenitnu, razne drangulije koje treba staviti pod nakićeni bor, na kojekakve proslave i tulume s kojih će se vratiti ošamućeni i išamarani maliganima, vrijedi uvijek u pripremi imati adekvatan lijek protiv mamurluka - ribetine s Kvarnera koje se uživaju kao laganija hrana, dovoljno zasitna, a i intelektualno snažna. Od njihovog fosfora i mozak i vid puno bolje funkcioniraju otvarajući percepciju nepoznatog. Svatko dovoljno hrabar će u nju zaroniti pomoću ovog veličanstvenog remek djela otkrivajući nepoznate čari stare ostavštine rock ribara i moreplovaca na jednoj sasvim novoj i suvremenoj razini prikladnoj za 21. stoljeće.

Jedan od najupečatljivijih hrvatskih debija u zadnjih 25 godina!

Naslovi: 1.Fnwo, 2.Regular Houdini, 3.Float, 4.Quest, 5.Chant, 6.Form, 7.Deep, 8.Chemtrails

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 30/12/2015