Osvrnete li se na diskografski opus Oxygen, mnogima vjerojatno nepoznatog imena koje nema veze s čuvenim debijem Jean Michel Jarrea, uočiti će te jednu veliku prazninu između dva jedina diskografska izdanja sa zjapećim periodom od čak 20 godina. Što se to dešavalo u pogledu tako dugačke neaktivnosti? I što je ustvari Oxygen? Vrlo dugačka priča koju donosimo u sažetku...

Kaže priloženi info da je Oxygen muzički projekt stanovitog CW2 pokrenut još davne 1993., da je prvi album snimljen u beogradskom studiju Time koncem iste i početkom 1994., ali samo kao radni materijal kojeg je kasnije trebalo bolje doraditi i dotjerati, no on je takav kakav jeste objavljen za ST iz Smedereva 1995. i tu se cijeli diskografski opus zaustavio. Koncem iste godine CW2 se vraća u Petrovac na Mlavi, okuplja bend koji je bio i koncertno aktivan, namjeravao se raditi novi materijal, a kako su usljedile personalne promijene (ostali su bez bubnjara), radilo se s ritam mašinom i unatoč tome odlučeno je da se naprave dva albuma. Jedan za domaće, a drugi za inozemno tržište. Niti jedan nije završen. Kroz bend su osim CW2 prošli Siniša Radović, Saša Cvijanović, Djura, Moša, Zojda, Picke, Jovan Torbica...

Na ovome povratničkom izdanju s nešto manje od pola sata materijala sakupljen je zbir radova s tih objavljenih i nikad završenih ideja s dvije izrazito drastične i diferencijalne podjele. Materijali su osim glazbenog i teatralno recitativne bilješke poput produljenih skitova koji umnogome objašnjavaju artističkiji dio zamisli sabijenih u osobne frustracije jednog alternativnog rockera koji se palio na blaži oblik hardcore metal-funka negdje u razmeđi RATM, RHCP, Primus i sličnih. 'Ja nemam pojma koliko je sati, nije me briga i nikuda ne žurim' mantra CW2 u uličnom zapisu "Šetajući ulicama Petrovca na Mlavi (nekada)" nakratko se zaustavljajući 'izvinite, molim vas, da li imate jednu cigaru?' rockersko-klošarski aludirajući na klasičan odmetnički pristup od nekog konvencionalnog života, a u istoimenom nastavku s dodatkom "(skoro)" iz repetirajućeg citata 'neću o tome da razmišljam' kojeg srica punih 6 minuta isijava iz naoko bezazlene fraze gomilu histerije i paranoje kao da se vraća na neko krajnje neugodno stanje koje mu je donijelo loše pshičke memoare, gorka životna iskustva, proživljeni nervni kolaps kojeg ne želi ponovno revalorizirati ili čak onu nesavladivu potrebu za 'šutom' dopa.

Sam uvodni, prvonavedeni skit dovodi slušatelja u nedoumicu kamo bi se ovaj materijal mogao usmjeriti s obzirom da na unutarnjem ovitku stoje ezoterični stihovi "Red?" o zenu i sanjanju o buđenju iz nekih novih snova koji se ne nalaze u niti jednoj priloženoj kompoziciji, a osim toga spomenut je i 'Balance'. One malo potkovanije odmah će asocirati na John Balancea, pa bi se hipotetski sve moglo transformirati u neki čudnovati eksperiment s kojekakvim figurama s obzirom da su Coil u karijeri imali nekih 5-6 kompozicija fonetskim izgovorom istog naziva, međutim, uočava se da 'red' nije crveno već težnja za ravnotežom i nekim spokojem. Ali da postoje vrlo bliske poveznice s poetikom Balancea i Coil, postoje. Možda je autor i nesvjesno ušetao u sličan duhovni prostor.

Nego, onaj glazbeni dio pripada spomenutom mekšem obliku hardcore metala - "I want all" i "Dope" su otpjevani u polu-growlu, šapatima i polumelodičnom rapu na engleskom s kratkim stihovima, jednostavnim riffovima i dovitljivim solažama (druga stvar je mnogo zanimljivija), a preostale pjesme su na srpskom. "Žvaka" se tu nalazi kao pandam Primus i RHCP iz faze 80-ih, poprilično nalikuje na zagrebački Dosh Lee, "Znam" je iznenađujuća akustara s natruhama latino elemenata prepletenih finim staccatima, harmonijom syntha i eksplozivno eruptirajućoj distorziji na 2-3 mjesta u aranžmanu, dok je "Dosada (re-make 2013)" umjereni instrumentalni melodični funk pretopljen u blagi hc s dvije bas gitare od kojih jedna igra prijatna staccata.

Svirači su znali svoj posao, pjesme su raznolike, ne toliko nabijene s frcajućom energijom koliko stilskom infrastrukturom što svjedoči da je bend iliti projekt, kako god, u vrijeme djelovanja 90-ih bio na vrlo visokom trendly nivou koji je uz tada kurentni grunge imao ogromnu audijenciju. Ova kratka, pa i prekratka zbirka od samo 5 odsviranih pjesama koliko-toliko upućuje da nisu bili bezazleni ili nezanimljivi instrumentalisti. Možda se u spletu s još 5 skitova (jedan je snimljen na telefonskoj sekretarici, a "Tišina" od 17 sekundi je oivičena samo s dva efekta sintetske činele) cijela ova kolekcija doima kao nabacana hrpa kolaža bez ikakvog reda, no čini se da je namjerno selektirana tako da prikaže pravo stanje stvari 'švorca', besparice i praznog džepa koji je i bio osnovnim razlogom za prestanak rada. U svakom slučaju i ovako kako jeste predočeno uz solidno ispisanu biografiju na omotnici pokazuje zavidni doseg benda koji je imao potencijalne mogućnosti u kreativnim resursima da se uz mnogo sreće i nekog pravog vjetra u leđa odmakne s demo pozicija.

Naslovi: 1.Šetajući ulicama Petrovca na Mlavi (nekada), 2.I want all, 3.Dope, 4.Single party, 5.Šetajući ulicama Petrovca na Mlavi (skoro), 6.Žvaka, 7.Tišina, 8.Znam, 9.What you mean?, 10.Dosada (re-make 2013)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 17/12/2015