Da se od posve nepoznatih bendova mogu dobiti iznimno uzbudljiva iznenađenja potvrđuje i ovaj album do sada potpuno neafirmiranog sastava za kojeg nikad ranije nisam čuo. Evo, kad sam u ruke primio njihov cd uistinu nisam znao što bih mogao očekivati. Ime Daliborovo Granje mi je upućivalo na neki moguće još jedan novi kantautorski projekt, nazivi pjesama od kojih su neki na makedonskome, a neki imaju i arabeske u imenima na etno/world-music, dok me posve zbunjivala pak jedna druga činjenica da je snimano, kako piše u Garaži u Čakovcu. Ha, ima i dva komada naslovljena na kajkavskom, pa što bi to pobogu moglo biti? Makedonsko-orijentalna kajkavština, neka papazjana od tko zna kakvih sastojaka najviše asocirajući na udomaćenu sarmu, ćevapćiće, pekmez, ajvar, pinđur, štrukle iliti burek što su s orijenta odavno pristigli i u našu domaću kuhinju? Ajmo zavrtjeti... I vidi iznenađenja! Pa to nije ništa što sam u prvi mah mislio, nikakvi šrot smandrljotki 'kroz gusto granje' već jedan kompletan živi analogni bend s bubnjevima, basom, flautom i dvije gitare što svira instrumentalnu psihodeliju u formatu post-rocka. I to veoma zanimljivoga i nadasve neobičnoga, miljama udaljenog od onih vrlo dosadnih shema s laganim uvodima, zatjeravanjima, minimalizacijom monotonih repeticija, krešendima... A ne. Ovi momci su melodični, kompaktni i glazbeno očito naslušani, te svirački vrlo jaki i potkovani s tehnikom instrumentalizacije pazeći na svaki ton, takt i skladno usaglašene aranžmane kroz koje se jasno očituju elementi arabeski u uvodnoj, čak 9 minuta dugačkoj "Put za Dar Al-Ghurut", makedonski specifičan ritam u sjajnom komadu "Ne si go prodavaj koljo ćiflikot" pojačanom flautom, a ponešto i zvučnog turcizma u "Ćiškapu" koji na račun vrsnog gitarskog tehniciranja spada u domenu math-rocka. Tu je još jedan egzotičan komad "Est dajena" potkrijepljen izmjenama staccata i žešćih gitarskih distorzija s kompleksnim prog-rock aranžmanom, dok je preostali dio materijala raznovrsnije građe od hard-rock/progressive konotacija "Skurjeni bas", vrlo dobre obrade "Ljubav se ne trži" s vodećom flautističkom melodijom, potom eksperimentalnijeg pristupa "Jal" s nekoliko promjena tempova koji odlaze čak do doom/sludge relacija i jedinog takoreći standardnog post-rocka u završnoj "Kiša".



Paf! Ostavili su me bez riječi baš kao što to i jesu, bend bez vokala s izuzetno bogatom instrumentalnom građom i dotjeranom infrastrukturom, te premda nisu za neku jaču rokačinu i đusku, imaju vraški oblikovan kompletan dizajn stila i zvuka. Pretpostavljao sam da su to neki moji stari međimurski znanci s obzirom da na omotu nema ama baš nikakvih podataka, ali imena Alan Horvat, Andrija Munđar, David Lesjak, Ema Mezga i Filip Toplek su sasvim mlada ekipa, meni nepoznata, no sviraju kao da im je iskustvo rock benda dugačko barem dvije decenije.

Naslovi: 1.Put za Dar Al-Ghurut, 2.Evlad, 3.Klaunska, 4.Ne si go prodavaj koljo ćiflikot, 5.Skurjeni bas, 6.Ćiškapu, 7.Ljubav se ne trži, 8.Jal, 9.Est dajena, 10.Kiša

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 12/12/2015