Na nedavno pokrenutoj etiketi 93.93 koju vodi upravo Marko Dabetić iliti Tearpalm pojavio se nastavak suradnje s Pt-ijem, gitaristom Goribora u pozamašnom tajmingu skoro za dva komotna albuma od 35-40 minuta.



Iznenađenje je tim veće što se Marko odlučio za vokale na srpskom isporučivši gomilu frustriranih žuči, vlastitih metafora na lična razočarenja i otužan život na srpskom jugu vrativši se ponovno u Beograd. Lirski nije direktno stao konfrontirajuće već sofisticirano ispredajući turobne storije koje možda naizgled djeluju fikcijski, sanjarski, pa čak i u stilu SF priče, no iza svega toga stoji poremećeni slijed neskladnih životnih okolnosti, razočarenja, socijalnih tegoba i društvenih trzavica. Isto tako i glazbeni je dio vješto katapultiran svojevrsnim kompromisom: onoliko koliko je na prethodniku "Osvit" (2012, Slušaj najglasnije) manjkao, odnosno Piti bio zakinut za gitarističko umijeće i sam stilski rakurs u kome se i nije snašao najadekvatnije, toliko je na ovome radu njegova gitara dobila sve prepoznatljive karakteristike psihodeličnog blues-rock maestra, a sukladno time i Tearpalm se potrudio onaj svoj elektronski post-industrial protežirati u tri-četiri neočekivano moćna i plesna komada poput "LOOP 999 (Čovek sa pokvarenom filmskom kamerom)" koji idealno pristaje uz bok Disciplin A Kitchme, potom "LOOP 777 (Svako za sebe)" u kome se evidentno osjeća prisustvo trip-hop konotacija Goribor, te dinamička spoken-word storija "Iglograd (Put na Sirius)" konceptualno prepletena kao središnjica u 20 minuta dugačkom komadu "LOOP 333 (Među zvezdama) / Iglograd (Put na Sirius) / V.S.T.P.R.K.N.T.C.K.P.S." pokazujući idealne odlike kompleksnog aranžmana i ozbiljnog koraka u progressive-industrial.



Album je uglavnom vrlo šarene stilske građe, osvježen brojnim inovacijama, a bome i finim akustičnim session instrumentalima što su do sada u slučaju Tearpalma bili većinom čvrsto fiksirani uz elektronski drone i lagane ambijentalne sfere. Instrumentalizacije ovdje ima podosta, obojica su svojski zasukali rukave i odfrljili maštu u analognom smjeru. Piti šara brojnim staccatima, atmosferičnim linijama, distorziranim solažama, ekspresijama i improvizacijama, a Marko se uz elektronske programe, ritmove i ine finese pozabavio i čistom svirkom na synthu i klaviru pokazavši talent za skladanje vedre, plesne, prozračne i opuštajuće piano-bar kompozicije "LOOP 666 (Gradovi I & 2)" s elementima jazza i latino primjesa. Ovdje se Piti pokazao vještim majstorom akustike, a čini se da su i bubnjevi analogni, to jest, živi. Još jedan pozamašan kompleksan broj, završni "()" u trajanju od 16 minuta rascjepkan je na nekoliko zasebnih djelova u kojima se akustika pokazala vitalnim katalizatorom posve odudarajući od nekog očekivanog electro terena po kome već godinama šeta Tearpalm.



Stilske, instrumentalističke, lirske i konceptualne promjene su dobrodošle novine u radu ovog talentiranog tandema koji je od ezoteričnog sadržaja ostao tek na dvije-tri kompozicije - izuzetno snažnoj i plesnoj industrial pržioni "120 dana slobode" ko' da su se probudili duhovi Throbbing Gristle i elektro-akustičnom psycho/space komadu "LOOP 333" gdje vrlo tihim glasom Marko mantra hijerarhijske pozicije anđela i arkanđela Rafaela, Gabrijela, Mihaela, Uriela, May-Hey-Ela i Auriela. U kompletu gledajući, "Drugi" je majstorski pogodak pun mašte i otvorenih horizonta podjednako vibrirajući između čvrste stvarnosti s obje noge na zemlji i duhom u bezgraničnom kozmosu. Marko se još bolje može ustabiliti vokalno, izraz mu je manje-više u recitacijama s blagim polumelodičnim arijama, ali i to je s vremenom moguće dotjerati u homogeniju kulisu. Snažniji i upečatljiviji vokal ovome bi albumu mogao priskrbiti i epitet srpskog underground remek-djela. Naslovi: 1. LOOP 999 (Čovek sa pokvarenom filmskom kamerom), 2.Sakriven III, 3.120 dana slobode, 4.LOOP 777 (Svako za sebe), 5.LOOP 333 (Među zvezdama) / Iglograd (Put na Sirius) / V.S.T.P.R.K.N.T.C.K.P.S., 6.LOOP 666 (Gradovi I & 2), 7.()

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 03/12/2015