Već više od 4 decenije na sceni, Mike Olson iz Minneapolisa je radio svakovrsnu glazbu od koralne do elektronske, a na ovome novom albumu se vraća svojim korijenima i uzorima - Brian Enou, Gyorgy Ligetiju, Frank Zappi i ranim eksperimentima Kraftwerk. Specifično za njegov rad je korištenje fragmentirane glazbe, ponekad i u tisućama sitnih akustičnih blokova, odnosno stvorio je metodu spajanja ograničenih i organiziranih koncepata, no u ovome slučaju daleko više je fokusiran na ambijent procesuiran kroz proto-drone pristup. Kako je tokom karijere vrlo slično poput primjerice Patricka Dorobisza, koji je stilski, pak, posve drugačiji, ali blisko spajao elektro-akustiku, odnosno postepeno analogni zvuk pretvarao u digitalni, tako i Olsonove kompozicije finiširaju zahvatima na kompjuterskim programima.

"Six Projects" je rezultat posljednjih 13 godina rada uokviren u, naravno 6 instrumentala. Već po samoj omotnici se mnogo toga može zaključiti. Šest friz-sličica zorno prikazuje mnoštvo načičkanih fragmenata, elektronske potenciometre, modro plavo nebo, bubnjeve, periodički odsjećak beskonačnice i tastaturu syntha. To su u principu i njegovi osnovni parametri kojima gradi kompozicije objedinjujući prirodne zvukove grmljavine u uvodnoj "Flute clouds", dugotrajne drone pasaže pomiješane s nijemim i jezovitim, gotovo horror glasovima Rose Ensemble u 20 minuta dugačkom komadu "Noopiming", strukture za različite škripove, šumove, razvučene zvukove, udaranja po tko zna kakvim predmetima od kojih ima i ponešto djembi ("De Novo"), kompleksnih sviračkih zahvata u kojima se osjeća i ponešto Zappovske ekscentrične zvrzlanosti ("What they're doing" s proširenom postavom duhača, marimbe, ksilofona, bubnjeva), pa elektronskih drone ekspresija nalik upravo na rane dane Kraftwerk ("Impiled movement") i još monotonijih uranjanja u drone, ali ovaj puta eteričniji (završna "Shift").

Mnogo toga ovdje nalikuje na post-electro industrial samo što ga predstavnici moderne klasične glazbe ipak više vole doživljavati iz iskonskih načela i prapočela, a kako to i biva, sam Olson se nije mnogo upuštao u instrumentalizaciju vlastitih partitura. Osim vokalnog Rose Ensemble, taj zadatak je povjerio Zeitgeistu, Dave Kingu, Heather Barringer, Tom Keoheu i Mary Danni. A posebna zanimljivost je da izdanje ima i 100 komada vinilnih ploča na zelenoj plastici, te je iz čiste zabave u jednoj od njih stavljena novčanica od 50 dolara. Pa, sretnik tko je nađe...

p.s. i on poput mnogih modernista ima neuredan popis diskografije na vlastitoj web-stranici.

Naslovi: 1.Flute clouds, 2.Noopiming, 3.De Novo, 4.What they're doing, 5.Impiled movement, 6.Shift

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 29/10/2015