Nemoguće je poslušati ovaj album bez informacija što se sve u bendu dogodilo u posljednjih deset godina, od njihovo zadnjeg albuma "Waiting for the Siren's Call" (2005.). Samoubojstvo pjevača Ian Curtisa, koje rezultira raspadom Joy Division bend-a i nastankom New Order-a, prožima jednu mističnost, dok osnivač i basist Peter Hook ogorčeno izlazi iz benda 2007., nakon čega pjevač / gitarist Bernard Sumner sudjeluje u obeshrabrujućoj javnoj svađi i kritikama na njegov odlazak.

Na ovom albumu Hook-a zamjenjuje Tom Chapman, basist koji surađuje sa Sumnerom u band-u Bad Lieutenant, koji nastaje prilikom pauziranja New Order-a, te se vraća klavijaturistica Gillian Gilbert, koja je zadnje s bendom surađivala na albumu "Get Ready" (2001.) Sve u svemu ovaj album mi zvuči kao njihov zvuk 30 godina unazad na albumu iz 1985. "Low-Life", više nego zvuku sa posljednja dva albuma.

Prvi singl "Restless" na prvu se čini ne slušajući, međutim ponavljajući ga ulazi pod kožu svojim nemirnim ritmom, tjeskobom klavijatura i violina i Sumnerovim "osušenim" vokalom. Ne može ostati nezamjećeno kako novi basist Tom Champan pokušava imitirati Hook-a koji je uvijek bio temelj zvuka New Ordera. To je taj zvuk koji nam je poznat kad spomenemo New Order, ali kao da nam njime žele pokazati prolaznost vremena.

Sumnerov svoju najbolju vokalnu izvedbu daje u "Singularity", pjesmi agresivnog naleta elektronike proizvedene od strane Tom Rowlandsa iz Chemical Brothersa. Rowlands je također producirao "Unlearn This Hatred" u kojoj se čuje Chemical Brothers zvuk - tamni masni beat. Također odličan je sedam minutni "Plastic", remix elektro čarobnjaka Richard X-a, koji ima malo vibru Pet Shop Boys-a u svom neumornom disco groove-u. Tekst je dosta ironičan, međutim dalo bi se ovu stvar puštati u klubovima sa maksimalnim volumenom.

Noviteti koje ovaj album donosi su suradnja s Elly Jackson, vokalisticom bend-a La Roux na pjesmama "Tutti Frutti" i " People on the High Line", koje mi se čine kao jedna pjesma podijeljena u dva dijela, a ono što me najviše iznenadilo i to pozitivno je suradnja s Iggyem Popom na pjesmi "Stray Dog" koja mi je na ovom albumu najdraža. Iggy Pop je utjecao na raniju inkarnaciju Joy Divisiona i navodno je njegov album The Idiot (1976) bio zadnji album koji je Curtis slušao prije nego što si je oduzeo život. Iggy Popovo režanje na pjesmi daje pečat samom naslovu, a mrštenje pečat tekstu pjesme.



Glazba albuma "Music Complete" zadovoljava koliko i frustrira. To bi trebao biti New Order bez Peter Hook-a (valjda), ali nemojmo se pretvarati da ništa ne nedostaje. Ipak, bend ispunjava prazninu prilično dobro. Tu je avanturistički duh i eksperimentiranja u albumu što je za pohvalu, bez obzira što odskače od njihovog umjetničkog vrhunca 30 godina unazad.

Uz niz vrlo zapaženih albuma i singlova diljem 80, New Order se etablirao kao jedan od najutjecajnijih bendova u posljednjih 35 godina. Njihov brand elektronički obojenog alternativnog rocka iznjedrio je bezbroj imitatora. Njihova diskografija je puna klasičnih singlova kao što su "Blue Monday", "True Faith", "Bizarre Love Triangle" i "Fine Time", i albumima poput "Movement", "Power, Corruption & Lies", "Low-Life", "Brotherhood" and "Technique". Njihov položaj u povijesti rocka, kao jednih od pionira novog vala i synth-popa, je siguran, bio njihov novi album sranje ili ne. (Srećom, nije sranje :))

ocjena albuma [1-10]: 8

mateja // 05/10/2015