Osim pjesama, koje posvećuju gradovima, mnogi izvođači to čine i s cijelim albumima. Dosad su mnogi gradovi dobili takve i slične posvete, a jedan od najzastupljenijih u toj priči je sigurno New York. Ne posežući u dublju prošlost, samo su se unatrag par godina pojavila barem tri albuma posvećena tematici života i rada u tome toliko obožavanom i toliko osporavanom gradu. Spomenut ću samo neke.

Nedavno su The Jon Spencer Blues Explosion objavili album "Freedom Tower-No Wave Dance Party 2015", koji su naznačili kao "pohvalu otrcanom New york cityu", dok je prošle godine Luke Haines objavio album čiji naziv sam sve otkriva "New York in the 70's". I upravo mi je taj album i vokal Lukeov, pao na pamet preslušavajući novi album Destroyera, koji je, pogađate, posveta New Yorku.

Iako život u NY zamišljam konfuznim i teškim, pa mi više JSBXov izričaj paše uz opisivanje toga grada, drago mi je da ga Destroyer i Luke Haines vide na potpuno jedan drugi, nježniji i sporiji način, a tako bi ga i ja volio vidjeti i osjetiti.

Od nekoliko gradova koje sam posjetio u SAD-u, jedino mi je NY ostao u dobrom sjećanju i imam se želju tamo i vratiti. Ostalo me uopće ne zanima. A u nekim svojim opisima, upravo bi ga tako opisao, kao što je ovaj dvojac učinio.



"You can fall in love with Times Square", pjeva Dan Bejar u ponajboljoj pjesmi, koja se na albumu pojavljuje u čak tri različite inkarnacije, a svaka je na svoj način ugodna i lijepa za slušanje. No, ona centralna ipak je najbolja, a definitivno ulazi i u uži izbor za naj pjesmu godine.

Druga pjesma zbog koje se isplati čuti ovaj album je Dream Lover. Moćna, netipična dizalica općenito za Destroyerov opus, koja započinje s odličnom dionicom brass sekcije i cijela je isprepletena duhačima, dok Bejar pjeva "Dream lover, I know Someone's idea of fun You and me thought in some city", da bi se u završnici pretvorila u konfuziju zvukova, a što me opet podsjetilo na završetak pjesme "Karambo (ili tko kolje kokoš)", lokalnog benda iz devedesetih, krankenHaus.

I da su samo te dvije pjesme na ovome albumu, već bi ga se isplatilo čuti i zamisliti pedesetominutnu reportažu kroz NY dok svira "Poison Season". No, tu Bejar ne prestaje, nego nam daruje i jazzy komade Forces from Above i Archer on the Beach, gudačku simfoniju Hell, klavirsku baladu The River, "temu iz krimi serija" Midnight Meets the Rain, a cijeli album ima neku retro vibru, koja fino paše u svako doba dana i noći.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 17/09/2015