Pisati o Mateju Krajncu i jednom od njegovih novih albuma, nakon svih onih velikih tekstova koje je o njemu dosad napisao kolega Horvi, nije nimalo lagano. Da bi upoznali (ako dosad nekim čudom niste?!?) tko je i što nam nudi Matej Krajnc, preporučam tražilicu našeg portala. Ono što se za njega bez problema može reći je da je primarno veliki pjesnik s jednako velikim opusom albuma, koji kroz razne reinkarnacije broji više od sedamdeset naslova. Na ovom mini albumu, gdje su četvero u vrsti, ponudio je kroz četiri pjesme sebe u minimalističkoj formi, gdje od instrumenata uz Krajncov vokal stoji samo gitara i na trenutke usna harmonika. Spomenuo sam vokal jer njega u Krajncovoj interpretaciji smatram puno jačim oruđem od pratećih instrumenata. Ista je situacija i kod velikih pjesnika glazbenika poput Patti Smith ili Nicka Cavea. Kakva god bila pozadina, ona će uvijek biti pozadina, a vokal će nositi glavnu temu. Uvjerljivost Matejove naracije usporediva jes onom koju ima Cave kad recitira "Carny" ili Patty Smith u improvizaciji pjesme "Horses". Električnu gitaru je odsvirao kao da tambura po akustičnoj, koristeći na trenutke tremolo, kojim pjesme dobijaju određenu dozu psihodelije. U pjesmi "Drugi krožec (Obsodba)" mogao bih tako u malim natruhama naći motive Pink Floyda. Usnjak tu s vremena na vrijeme služi za popunjavanje zvučne slike.

Obzirom da sa slovenskim nisam baš na ti, nisam pretjerano lovio tematiku Matejovih pjesama, ali zato atmosfera koju ima je dovoljno uvjerljiva da me inficira. Sličan uticaj na mene je pred nekih dvadesetak godina imao kultni talijanski kantautor Fabrizio De André, kojeg tad (identično je i danas) nisam razumio. Zato veliki pjesnici i interpretatori imaju ono nešto opojno.

Matej Krajnc je još jednom napravio dobru intimnu ploču u formi mini albuma. Ako ste se već prije ulovili u koštac s njegovim autorskim radom, ovaj album vam neće biti iznimka koja potvrđuje pravilo. Koliko god on želi, te akustiku okreće u stranu elektrike (i obrnuto!) i dalje je njegova interpretacija ona koja daje glavni rezultat. Jedina nedoumica koja ostaje je ime izvođača gdje je igrom slučaja izostavljeno ime autora. Jel' razlog tome razbijanje monotonije ili nešto drugo, ne znam. Odgovor na tu nedoumicu nemam.

ocjena albuma [1-10]: 7

jura // 23/07/2015