Razumjeti glazbu koju stvara Zdenko Franjić, u bilo kojoj od svojih grupa, nikad nije bilo jednostavno. Puno lakše je možda razumjeti ono što izdaje za svoju izdavačku kuću Slušaj najglasnije. Ovaj put snage je udružio s Alexom Cepušom, slovenskim gitaristom koji ima nekoliko underground remek djela izdanih za spomenutu diskografsku kuću.



Njihov zajednički projekt zove se Ta komada dva i iznio je album neobična naziva Ona i ona. Upućeni u glazbu Zdenka Franjića, ponajviše u njegovo pričanje u mikrofon, znaju da on ima jednu posebnost. S druge strane Cupuš se svojim gitarističkim i bas dionicama trudi slijediti glavnog naratora, pa i unijeti ponešto svojega. Zvuk njegove gitare u većini pjesama ima delay prizvuk, s bogatim solo improvizacijskim portofolijem koji pomalo zalazi u motive klasične glazbe na poseban način. Već nakon pvog slušanja albuma, razaznaju se pjesme koje se lakše primaju za slušatelje. Sa Zdenine strane interpretacije sjele su mi "Dobre vibracije" (original tekst DKK), u kojoj je pričanje jednog običnog događaja blisko druženju na kavi, i autorska "Gori", u kojoj se ponavljanje naslova pjesme kroz razne situacije vrlo brzo uvlači pod kožu. Uvodna "Lutajuči dj Zdena" mi ima sličnosti s Azrinom "Poljubi me..." s albuma Sunčana strana ulice. Tu Zdenin vokal ide k dubu i zvuči puno više profi od ostatka albuma kojim nas šamara svojim prepoznatljivim naracijama. Cepušev bas vrlo često ulazi u funky motive, a gitara tek tu i tamo. Bas me baš zato najviše asocira na sviranje Tine Weymouth iz faze Talking Headsa. Najviše funky su otišli u glazbi na Lovkeov (Ubikvitetna eritrofobija, ex Duo trojica) tekst "Meki Đoka", gdje Cepuš svira "clean guitar". Prava je šteta što nema više čistih gitarističkih izraza koje bi podigle još malo album.

Jedan malo drugačiji Zdena, zahvaljujući načinu sviranja Alexa Cepuša, iznjedrio je neobičnu ploču. Reći da je album dobar ili loš kod ovog što radi Zdena nije nikad lak zadatak, jer koliko god on bio neobičan autor, ta njegova neobičnost njegov je trademark. Voljeli ga više ili manje nije bitno toliko koliko je bitan njegov entuzijazam i predanost glazbi. Tako nešto je i najveća vrlina ovog projekta. Prosječni polaznik rock pjesmarice, bi se tu teško snašao, ali Ta komada dva nisu takvom ni namijenjena.

ocjena albuma [1-10]: 6

jura // 21/07/2015