Nastali 1985. kao frakcija tada popularnih Gastrbajtersa, održali su se narednih 30 godina i moglo bi se reći, uz poneku promjenu u članstvu benda, nimalo nisu promijenili muzički izričaj. Jer, iako su ostala samo tri originalna člana (Jože Pegam, Matjaž Pegam i Goran Šalamon), isti su i nabitniji. Kako definirati zvuk Demolition Groupa bez Matjaža Pegama koji se već preko trideset godina brine da DG imaju takav zvuk kakav imaju, a bez specifičnog, gotovo narativnog vokala Gorana Šalamona i zvuka saxofona Jožeta Pegama, to ipak ne bi bili Demolition Group. Da se ne bi ostali momci uvredili, i oni koji su već otišli i oni koji su došli pa otišli, spomnuti trojac je taj zbog kojeg traje bend.

Možda se može govoriti o promjeni u ritam sekciji, pa spomenuti da su braća Tomi i Ivan Gregel donijeli neke nove zvukove u bend, a sigurno je i odlazak iskusnog gitariste Bojana Fifnja i dolazak novog Matije Lapuha, donio poneku novost. Ali, kad čuješ taj glas i kad čuješ tak sax, vratiš se pet, deset ili više godina unatrag i znaš da si to već negdje čuo, ali ne bilo gdje. Nego samo kod Demolition Group.

Unatoč tome, mnogi će se sa zvukom Demolition Group tek sada prvi puta sresti. možda to i nije loše, jer "Zlagano sonce" je upravo odličan album za tako nešto. Pa evo što ih očekuje na albumu.



Uvodna Kapital od samog početka kopa po utrobi opakim basom i bubnjem, koji se priključuje u pravom trenutku, dok se sax sramežljivo skriva iza svega pa i glasa. Uz funky uvod na Lažje je imeti psa bi već mogli lagano i zaplesati, barem s desnom nogom, a sax se polako ali sigurno oslobađa i prelazi u prvi plan. Kaplja tu malo usporava i u potpunosti exponira sax, s asocijaciom na Candy Dulfer i Lilly was Here, međutim još nismo došli do extaze.

Tek na Dan brez čini se ko da se sve posložilo, oslobodilo i da su se svi našli na istoj valnoj duljini. I sax i vokal i gitara i ritam sekcija. Moćno i bolno. Ako niste još čuli kako zvuči punk sa saxom, poslušajte si 99. A ja si već par dana pjevam:

"Za nas jutri se dani, le nekaj samo je vas, zakaj bi bilo nas strah!!!"

Dalje se sve posložilo i ide ko na traci, ali tek su me sa Slab gospodar potpuno osvojili. Tema na saxu podsjetila me da izvučem "Ghastly Beyond Belief", a politički text vrlo lako se može preslikati i na Lijepu našu.

Možda najslabija karika albuma je "bonus track" Funkscape, koja zvuči ko dobar neobavezan jam session i sigurno odlično paše unutar nekog koncerta kako bi bend pokazao kvalifikacije, no, možda i nije toliko dobro pogođena za biti dio albuma. Vjerojatno je zato i nazvana "bonusom".

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 08/06/2015