1. GASTRBAJTRS su se razišli u trenucima najveće slave. Nedugo nakon uspješnog singla "Japanci rade za nas". Od njih su nastali DEMOLITION GROUP i još neke grupe. Zašto je došlo do raspada benda?

Ne bi rekao, da je to bio raspad benda. Na kraju krajeva, iz Gastrbajtrsa su nastali 4 "benda", od kojih je Demolition Group izašao kao najjači. Gastrbajtrs nisu raspali, nego su se ugasili. Za gašenje Gastrbajtrsa u dobroj mjeri je zaslužno to, da smo zbog odlaska članova u vojsku, imali konstantne probleme sa popunom mnogoljude ekipe. A prvenstveni razlog je bio to, da u plesnoj, fankoidnoj formi, nije bilo više dovoljno jakog muzičkog izazova. Izazov koji je prevladao, bio je čvrst ritam elektronike (ritam mašina), oplemenjen osječajnjuščom žive kitare, saksofona i vokala. U prvoj fazi DG do te mjere, da su živi instrumenti u velikoj mjeri improvizirali na ritam matrice. Čvrsti ritam pratio nas sve vrijeme. I sami Gastrbajtrsi su prije "revijalne" faze počeli na ritam mašini. 2. Koliko se postava DEMOLITION GROUP promijenila od tada do danas, odnosno koji su članovi ostali iz prve postave?

Od početka, do danas, prisutna je povijestna jezgra benda, Pegam Jože na saksafonu, nekad još k tome i sintesajzeri i ritam mašine, Pegam Matjaž, nekad bubnjevi i ritam mašine, a danas zvuk, produkcija i organizacija, Bojan Fifnja sa kitarama i Goran Šalamon, vokal.
Od prve postave otišao je prije zadnje reinkaracije benda, basist Nikola Sekulović.
U zadnjoj fazi djelovanja promenila su se 2 basista i više bubnjara.
Trenutačno, a kako izgleda i u bližoj i daljnoj budučnosti, ritam sekciju čine braća blizanci Tomi Gregel na bas kitari i Ivica Gregel na bunjevima, što sve skupa predstavlja vrlo čvrstu, preciznu i udarnu koncertnu rock postavu.

3. Puno ste svirali i izvan granica SFRJ, pa čak i na San Remu. U kakvom Vam je sjećanju ostao taj nastup?

Prije svega, kao interesantan doživljaj za mali alternativni bend. Kao prvo, fascinacija pompoznom veličinom festivala, bine i stage tehnike, koje ruku na srce u ono vrijeme u Jugoslaviji nije bilo moguče ni približno vidjeti. Pa mnoštvo vrhunskih modelica, koje su se motale, kao voditeljice, domačice, na i iza stagea. Pa mnoštvo muzičkih legendi, Pink Floyd, Whitney Huston, Bill Wyman (Rolling Stones), The Fall, Aswad,...i mi, dečki iz Brežica.
Sve skupa teklo je kao žive svirke, koncerti bendova i izvodjača, a ustvari je veliko snimanje TV emisije. Za potrebe snimanja, koncert se prekida, ono što treba, se ponavlja. Sve u živo i pred publikom. Za klubski, koncertni bend, ne baš previše simpatična situacija.
Kad se sve skupa zbroji, simpatičan doživljaj. Ali u nikavom slučaju nešto, što bi bend kao DG baš želio raditi ili u čemu bi našao smisao svog rada.

4. Obrađivali ste Kraftwerk, Pink Floyd… Da li je ostala neka neispunjena želja za obraditi?

Ne. Ponekad se možda javi neka želja odsvirati neki komad. Ali nikada u smislu, jednostavno skinuti komad i reproducirati ga kao takvog.
Pa sad, kad se več latiš posla oko komada, onda je s obzirom na to, da imamo svi skupa jako malo vremena koje možemo posvetiti glasbi, bolje, da radimo neopterečeno na vlastitim idejama.
Pored Modela i Zida (The wall), odsvirali smo za Radio emisiju Izštekani i What a Wonderful World Luisa Armstronga (samo jednom). A na prolječe, čemo povodom 25 godišnjice rada malog alter benda iz provincije, Pridigarji (Ormož), na čast i poštovanje prijateljima, odsvirati i jedan njihov komad.

5. S obzirom da na Vašem websajtu piše "Demolition Group nikoli več ne bodo posneli novega albuma, če jim ne bo po volji", a 2011 objavili ste album "Planet starcev" znači da Vam je studijski rad bio "po volji". Koliko ste zadovoljni albumom i koliko je on različit od Vaših početaka?

Točno tako, bilo nam je po volji. Prisila, da treba snimiti album je veliko opterečenje i ponekad stvara mučnu nervozu u bendu (vlastita iskustva). Tako, da je to, da se ne opterečujemo sa nekim velikim planovima, stvarno bio jedan od uslova, koje smo postavili sami sebi, prije nego što smo ponovo počeli svirati pre 3,4 godine.
U svakom slučaju, ponovo smo počeli prvenstveno zbog toga, da radimo nove stvari. Sa tempom, koji nam odgovara.
Računali smo, da če to biti možda, recimo pjesma do dvije na godinu, koje bi snimili, ako bi se nam dalo, i stavili jih na internet.
Tako nekako je na početku i krenulo, no onda se od jednom skupilo materiala za desetak pjesama. Kad su dodani tekstovi, iskristalizirala se je slika, da se je sve skupa složilo i zaokružilo ne samo u album, nego možda i izrazito konceptualan album.
U sliku svijeta i vremena, u koji vodi i kakvome teži u svoj svojoj bezobzirnosti, okrutnosti neoliberalizam i koja je postala posve jasna upravo sada, u tom trenutku.
Cijelinu koncepta zaokružio je sa dizajnom albuma naš stalni vizualni i duhovni saradnik, gotovo član DG, Jesus Ajax (studio Ajax).
A pošto u ekipi imamo još jednog stalnog i snažnog člana, režisera Sašu Podgorška, koji je Planet Starcev opremio sa tri video spota, stvarno nije bilo razloga, da ne izdamo albuma.

Sa albumom smo zadovoljni. Jedan od albuma sa kojim smo veoma zadovoljni. U velikoj mjeri doprinos zadovoljstvu dodalo je snimanje bez nervoze i bez problema u tonskom studiu Podmornica u Samoboru sa Bernardom Mihaličem.
Mislim, da smo snimili muzičko raznolik a kompaktan album sa čvrstim zvukom i čistom i glasnom produkcijom.

6. Na koncertu u Močvari promovirate koncertni album koji je snimljen na promocijskoj turneji tog albuma. Koliki je omjer starih i novih stvari koje svirate na albumu?

S obzirom na to, da je turneja bila promocijska, na koncertnom albumu "Na Živo" su sve pjesme osim intro-instrumentala "Palneta starcev".
A s obzirom na to, da imamo u Sloveniji veoma vjernu publiku (DG pleme), za koju su, kao uostalom i za nas, koncerti DG posebne svečanosti, praznici, sviramo i sve pjesme, koje su našle svoje stalno mjesto u srcu i duši plemena.
Tako, da je omjer starih i novih pjesama približno pola-pola. Isto važi i za sve koncerte.

7. Kakvi su Vam daljnji planovi?

Prije svega, radimo na materialu za novi album. Kad bude gotov, bit če i 30 godišnjica rada Demolition group. A u medjuvremenu odsvirat čemo poneki koncert. Koncerti nam podižu radni elan i moral.

8. Poruka za kraj?

Neka živi rock'n'roll. I to na način, kako je uvjek živjeo u svom najboljem izdanju. U kritičnom pogledu na svijet i vrijeme u kojem živimo i uvijek na pravoj strani borbe za pravedan svijet svobode i jednakih uslova za sve. Solidaran svijet pun ljubavi i suosječanja za sve. Protiv bezosečajnog individualizma i neprestane krvoločne borbe svakoga i svih protiv svakoga i svih. Možda rečeno izgleda kao romantične parole iz nekih prošlih vremena. Pa makar je tako, uvjereni smo, da je trenutačno upravo to, najbitnije.

pedja // 07/02/2013