Koncem prošle 2014. osvanuo je debi album francuskog četverca iz Pariza koji je pažnju zagolicao prvim EP-ijem "New Dawn" u kombinaciji utjecaja sveprisutnih Meshuggah i ranijih Pain Of Salvation. To im je omogućilo da se ukrcaju na dvije europske turneje svirajući s veličinama poput Periphery, Protest The Hero, te bendovima Sybreed, Monuments i Becoming The Archetype. Također su realizirali u kolaboraciji s nekim prijateljima i bendovima pjesmu "Reality deformed" gdje je neke od vokala dao Jay Berast, bivši frontmen Aliases.

Na ovome debiju su zakoračili u daleko kompleksniji teritorij progressiva punog raznih previranja, atmosferičnih djelova, naglih zaokreta i breakova, te osnovnih smjernica gitarskog math-metala u kome matematička konciznost ne dozvoljava nikakva odstupanja. Vokali frontmena Andrew Ziclera su dvojaki: uobičajeni grčeviti growlovi i vriskovi sa senzibilnim 'clean' međuigrama redovito popraćenih harmonijama klavijatura i ambijentalnim dionicama. Kretavši se 'up & down', amplitude pjesama su širokog raspona gdje se mogu osjetiti i najuzbudljiviji Pink Floyd u trećoj-četvrtoj generaciji koja ih i dalje cjeni, naravno zbog onih starih remek-djela s konca 60-ih i početka 70-ih (takva pjesma je ovdje "Relief"). Virtuozne igre gitare Steevesa Hostinsa (a i Robert Fripp lebdi u zraku), te snažna ritam sekcija basiste Regan MacGowana (ex-Black Curtains) potkrijepljena i tehnički konciznim groove nabojem s ponešto blastbeatova bubnjara Anthony Trujillo-a daju besprijekorno veliki šarm, te nije naodmet ne zapaziti i djent-ovske figure, tako da ovaj album odiše uistinu zanimljivim transžanrovskim konotacijama uključujući i povremene jazz reference. Ima ovdje i King Crimsona, pa i U2, barem Edgeovih gitara, a i podosta pokorne etike 'nikoga nemoj razljutiti' što ti nije dobro u životu... Zanimljivo je da su do sada promijenili čak četiri frontmena, a jedan od njih je bio iz Pretorije.

Svirački su tehničari na vrlo visokom nivou koji svoj talent ne dangube u potrazi za stilom i izrazom, produkcija im je odlična i kompaktno čista, a ako tako zvuče uživo, onda naklon do poda. Međutim, nešto drugo ovdje ne štima u što se ne bi želio uplitati manje upućen auditorij koji 'samo voli slušati muziku'. Riječ je o doduše vrlo dobro zamišljenom konceptu čije reference bend poteže od nekih albuma Periphery, te dva vitalna ostvarenja Dream Theater "Metropolis Part 2: Scenes From A Memory" i čuvenog polu-elektronskog Meshuggah "Catch 33". Uzmimo u obzir da je ovaj bend već na početku karijere zagrezao u slojevitu, a i preuranjenu komplementarnost težeći za savršeno postavljenim zvukom, odnos koherentnih stremljenja nije sukladan s lirikom u kojoj se vidljivo nazire izgubljenost i poetsko vrludanje po percepciji čeprkanja ideologije između izgubljenog pojedinca u gomili plebejaca-jakobinaca i sociologa koji traži filozofski smisao postojanja. Cijela fabula je smještena u emotivni sklop dramaturški nespretno povezane u gordost hipsterskog ego-tripa. Začahurena je i nejasna; glavni junak radnje izlazi iz svoje ljušture, stoji na obali mora i razmišlja što će s vlastitim životom (uvodni post-metal/djent instrumental "Rise"), doživljava naglo pročišćenje i razne bljeskove ("Clarity" i "After the light feat. Aaron Matts"), dolazi do spoznaje smrti i života, te se ponovno utapa u gomili iz koje žudno želi isplivati (tri opsežna komada "The edge of earth and sea 1, 2, 3" u trajanju od 20-tak minuta). U tom aspektu Beyond The Dust ne daju nikakvo konstruktivno riješenje vlastitog koncepta koji uz to nije niti društveno angažiran. Samo je priča, na momente vrlo dobra i uzbudljiva poput drame u kojoj ionako sve već znate kako će završiti, ali je ipak gledate, slušate ili čitate jer pruža neka sitna zadovoljstva.



Ipak, neke pjesme se izdvajaju posebnijim poput "Clarity" koja može postati hit benda ili žestoka "Last brief" (samo 3 minute), pa i sasvim solidan instrumental "Zero" nabijen funkom s malo jazza. Glazba vrlo dobra i nabrušeno moćna, koncizna, moderan djent-ovski prog-metal s ponešto deatha (negdje možete pronaći podatak da sviraju progressive-death), ali priča jako maglovita i nezrela. Nafurana. Odavno ispričana.

Naslovi: 1.Rise, 2.Clarity, 3.After the light (feat. Aaron Matts), 4.Relief, 5.Last breath, 6.Zero, 7.Silence and sorrow, 8.The edge of earth and sea - part 1, 9.The edge of earth and sea - part 2, 10.The edge of earth and sea - part 3

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 04/06/2015