Lijepi i jednostavni crno-bijeli omot s rustikalno dizajniranim logotipom slova (autorica Nela Dunato) naveo me na pomisao da ovo možda nije neki sofisticirani ambijent black/ christian rock ili neka alter-indie spika, no ništa od toga. Ne, nije nikakvo razočaranje što je ovaj riječki bend akustičarski dvojac. Čine ga Jakšić Vedran i Tatalović Domagoj, a osim akustičnih gitara umiju koristiti i pripomoć synth harmonija i melodije klavira.

Za razliku od stereotipnih bliskih izvođača, ovaj dvojac svira vrlo ukusna staccata i pjeva visokim senzibilnim tenorima koji nisu nikakve brit-pop, americana ili hipsterske varijacije. Uočava se studioznost instrumentalizacije i pjevanja, pastoralno-baladični ugođaj pun romantike, sjete, čežnje, izgubljenih snova i maštarija s jednostavnom poetskom senzualnošću koja lebdi poput nastavka flower-power generacije u 70-im. Tekstovi su kao što ime benda govori konformistički i pacifistički, opušteni, mirni i miljama daleko od ove zgubidanske generacije koja ne zna što bi sama sa sobom uvaljana u progres brda svakodnevnih, često i pretjerano nebitnih informacija.

Kroz letargične, ali i prozračne ambijentalne pasaže (nema nikakvih udaraljki ili samplova) izbija mnoštvo finih detalja u 6 pjevanih i 3 instrumentalne kompozicije. Odreda su kratke (do 3 minute), ne šire se i dinamički ne dozvoljavaju instrumentalni razvoj premda se osjeća da su momci talentirani i za daleko dramatičnija i kreativnija riješenja. Pravi zalet tek treba očekivati.

Naslovi: 1.Učka, 2.Hlad, 3.Tjeskoba (instr.), 4.Smisao, 5.Ciklon, 6.Ciklus (instr.), 7.Izvor, 8.Mjere, 9.Smisao (instr.)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 22/05/2015