Novi rad grungera iz Belišća s uvodnom pjesmom "Bite it you scum" ovaj puta nešto više je orijentiran u garažni punk nego li u grunge pod utjecajem Nirvane kao što je to bio slučaj na prethodnom EP-iju "Starlight" objavljenom sredinom 2013. godine za Slušaj najglasnije. Prvotno je ovaj 20-tak minuta dugačak EP bio dostupan kao digitalni download, a nedavno je i objavljen u fizičkom izdanju.

Snimljen je početkom 2014. godine s nešto boljim tonskim performansima koji ističu sirovost gitare i kreštavo-razulareni Cobainovski vokal Tomislava Ladišića koji ne odustaje od tekstova na engleskom jeziku. Ta jezična kočnica im usporava jači odraz s odskočne daske među perspektivnije hrvatske alternativne rock bendove jer ionako, izuzev dakako nekih izuzetaka koji su se nametnuli dugogodišnjim radom ili osobito naglašenom kvalitetom, malo koji noviji bend i izvođač s engleskim tekstovima uspije zaintrigirati širu publiku. Da se sad ne raspreda uobičajena priča o lingvističkoj kompetentnosti, ali rijetko koji hrvatski 'amerikanizirani Englez' iz garaže umije baratati njime kao s materinjim, no to je ionako sama odluka autora. Nije moja. Drugo, bendovi koji revaloriziraju retro redovito se vrte u tematski začaranim krugovima, te mada koliko god bili adekvatno usaglašeni i naštimani kao sami instrumentalisti, upravo im repeticija odavno postavljenih lirskih načela, principa i općenitih svjetonazora onemogućava napredak. Konkretnije, ovi momci se u grungeu snalaze kao lukave štuke u Dravi i Karašici; sve su one genetski predodređene da stvaraju jedne te iste muke ribićima, ali i tome dovitljivi pecaroši umiju stati na kraj.

Begbie nonšalantno vladaju žanrom kao da je 1991., u njihovim aranžmanskim tenzijama vladaju tekuće šablone eterično-drajverski postavljenih riffova Nirvane, Alice In Chains i ponešto ranijeg Soundgardena (osobito u naslovima "Stuck", "Compound eye" i "Stay all day"), ponegdje je nadodan i noiserski prizvuk sa snažnom ritam sekcijom fluidno-melodičnih bas linija ("One of kind"). Sve to štima. Ima i natruha stonera. Ali lirika im je eklektika, emotivno pražnjenje na individualnim osnovama u kojima, na svu sreću vlada strastvena dinamika vokalne interpretacije. Tomislav je uvjeren u dramatičnost repeticija kratkih refrena, no i sam je Kurt nakon "Nevermind" odbacio takve sheme fokusirajući se na tematski uzbudljiv sadržaj kojeg su Begbie zaobišli na konto zavodljivih pjesama 'obarateljki' na prvo slušanje. Ako si pretvorimo njegove (njihove) stihove na hrvatski jezik, biti će veoma dosadne, linearne i bez neke određene poetske poante. Samo izraz frustracije, ljutnje, srdžbe i nezadovoljstva u ljubavnoj vezi i emotivnim relacijama gdje su mogućnosti za dubljim značenjem samo fikcija poput uzrečice 'kad na vrbi rodi grožđe'.

Na žalost, po tko zna koji puta se ponavlja priča da naši bendovi rijetko kada umiju napraviti dovoljno uzbudljive poetske rock sadržaje baratali oni hrvatskim ili engleskim jezikom. Nema metafora, sofisticiranosti, a na račun medijske slobode, nema više niti mimoilaženja raznih cenzura. Ovdje preostaje samo slušanje riffova i umjerenih tempova, a neku dovitljiviju lirsku spregu treba potražiti na drugom mjestu i pričekati da Tomislav pronađe demagoški dotjeraniju i fokusiraniju poetsku inspiraciju.

Naslovi. 1.Bite it you scum, 2.Stuck, 3.One of a kind, 4.Compound eye, 5.Stay all day

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 13/03/2014