Ovaj mladi britanski kvartet novi je izdanak scene koja bazira svoj izričaj na arty neoromanticizmu s dodatkom elekronike osamdesetih, a koja već par godina postiže dobre uspjehe na globalnoj sceni i već je polako vrijeme da se nekim marketinškim trikom nešto novo dogodi.

Iako ovakva glazba meni u potpunosti odgovara, jer sam odrastao na njoj (DURAN DURAN, HUMAN LEAGUE, TALK TALK, DEPECHE MODE, GANG OF FOUR, XTC…), pa nemam ništa efikasno ni protiv bendova koji se vežu uz istu (KILLERS, INTERPOL, FRANZ FERDINAND, kao i BOY KILL BOY…), unazad nekoliko mjeseci počelo se događati da se novi bendovi više ne oslanjaju na ostavštinu osamdesetih, već na onu otprije par mjeseci do godine dana, pa se sad već javljaju oni koji "kopiraju" KILLERSe ili INTERPOL ili FRANZ FERDINAND, što je prelazak svih granica dobrog ukusa.

Što se tiče BOY KILL BOY, oni su negdje na između dobrog i lošeg ukusa, jer uz furiozan početak sa singlovima Back Again i Suzie, te uz pomoć On & On i novog singla Civil Sin, ovaj album ima prolaz. No već oko polovice albuma sve se počinje doimati besmisleno i slušač (u ovom slučaju ja) jedva dočeka kraj, a to pogotovo nakon 10minutne bondžovijevske balade Shoot Me Down.

BOY KILL BOY su bend koji ima potencijala, no pitanje je dali će ga usmjeriti na pravu stranu ili će otići u zaborav. U svakom slučaju, ostaje barem Suzie, jedan od globalnih ovogodišnjih hitova s nezaboravnih stihom "Countdown, countdown, countdown to disappointment, I'm yours tonight!".

ocjena albuma [1-10]: 6

pedja // 02/08/2006