Britanski bend okupljen oko pjevačice i klavijaturistice Linde Jarvis i gitariste i producenta Thom Hilla, koji su jedini stalni članovi benda, dok im se ostatak od dvoje-troje pridružuje po potrebi. Okarakterizirani kao dream-pop/shoegaze bend već debi albumom su požnjeli pozitivne kritike, no veći su uspjeh imali po SAD-u neko u domovini.

Drugi album počinje dugim jednoličnim elektro uvodom, pričem bi svaki upoznati slušatelj mogao naslutiti da nas u sljedećih 45 minuta čeka nešto novo. Čak i kad se pridruži anđeoski vokal pjevačice Linde, podloga se ne mijenja i takvom ostaje do kraja. Moglo bi se reći da atmosferom podsjeća na svemirske crkvene korale.

Već s Waves obavještavaju nas da se nikakve promjene nisu dogodile već da su nas htjeli laganim tempom uvesti u novi album, da bi nam mogli servirati savršenu indie pop pjesmu čiji omjeri gitara, zvučnih bučnih zidova i vokala, koji topi sve ispred sebe, su pažljivo i s velikom stručnošću odabrani. Vokali su dovedeni do neprepoznatljivosti, što će im moguće donijeti usporedbe s Cocteau Twins, no zvučno su ipak nešto bliži Slowdive ili Cranes.



Nakon Waves sve pjesme se prelijevaju jedna u drugu i čine jedinstvenu cjelinu za slušanje, koje preporučam zatvorenih očiju ukoliko je moguće. Tada će Vas Echo Lake odvesti na nezaboravno putovanje, nakon kojeg ćete htjeti još. I nije važno što je to putovanje već poznato i nema iznenađenja. Ponekad je i bolje tako!

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 30/03/2015

PS: Obavezno slušati: Waves, Heavy Dreaming