Ono što je te večeri prvo upalo u oči jest da Purgeri ne šmekaju mnogo Sziget Fest. Nije da je Budimpešta tako daleko, nije niti prevoz skup, ali su ulaznice paprene i treba imat dobro podmazanu novčarku da bi se tamo otišlo na tjedan dana od 11. do 18. kolovoza. A biti će tamo QOTSA, The Prodigy, Placebo, Outkast, Blink 182, Skrillex, Deadmau5, Lily Allen, Imagine Dragons, Manic Street Preachers, Ska-P, Bombay Bicycle Club, The 1975, A Day To Remember, Klaxons, Jimmy Eat World, Michael Kiwanuka, Anti-Flag, The Big Pink...
Zagrebačku promociju organizirao je naš stari poznanik Darko Budna kojeg više ne možete uhvatiti s nekom sigurnom adresom. Odavno više nije Podravec z Koprivnice, čas je u Ljubljani, čas u Skoplju, ima, ne zna niti sam koliko različitih brojeva mobitela s različitim državnim pozivnim brojevima i kraće rečeno, postao je nomad, pravi stanovnik Balkana koji se neprekidno seli. On je na samom uvodu izreferirao nekoliko glavnih stavaka Sziget Festa, nagradne igre u koje su se mogli uključiti i prisutni u Hard Placeu (podijeljene su neke, a ja sam čak dobio i majicu), prikazani su prateći video-spotovi i organizirana je donacijska pomoć za poplavljenu Slavoniju.
Večerašnji akteri na pozornici su bili sjajni. Set od tri izvođača otvorio je još jedan naš stari znanac - MIROSLAV EVAČIĆ kome se na akustičnoj gitari pridružio još jedan Koprivničanec - Tomo Šitum kojeg nisam vidio točno 20 godina i nisam mogao vjerovati, mama mia, da je vrijeme tako brzo proletjelo od onih dana kada su njih dvojica sa bendom svirala česte gaže u mojem klubu Podravac u Virju. Ajajajaj... Kak' to vreme curi. Eva je za ovu priliku malo svirao električnu gitaru, narafski, distorziranu s blues i psihodeličnim elementima vječitih mu uzora Hendrixa i Neil Younga, dosta je tu bilo eksperimentalnih i noise baraža, pa su se njih dvojica smjenjivali na vokalima, a kasnije je Eva zasvirao i tamburicu otprašivši repertoar starih podravskih pjesama u blues-rock varijantama. Zna se kako on zvuči.
A kao lider benda mnogo se ispolirao u voditeljsko-zabavljačkom pogledu, puno je pričao, zabavljao, nasmijavao i animirao publiku, te je najavio novi album kojeg zajedno rade, ali kaže, nema niti sam pojma kad će izaći i za koga će ga objaviti jer je stanje u diskografiji takvo kakvo jeste.
ROLIN HUMES, kvartet iz Rijeke u kome sviraju muzičari s Korčule i nekih otoka predstavio se kroz kompleksan spoj hard-rocka, progressiva i bluesa. Imaju odličnog vokalistu koji svira i klavijature, pjeva na engleskom i prišapnuo mi je da su mu tekstovi mahom fokusirani na povijest. Jako dobro zvuče s retro šmekom u kome se osjeti mnogo natruha rocka 70-ih i trebao bi ih u miru poslušati kod kuće da zaokružim njihov kreativni senzibilitet. A zadnji su bili jako mladi dečki ABSORTICK iz Karlovca koji u prosjeku jedva da imaju 20-tak godina, ali sviraju ga opako dobro. Negdje su u rangu modernog metalcorea i nu-metala poput Asking Aleksandria i sličnih bendova Attack! Attack!, Capture The Crown, Bury Tomorrow, pa i Enter Shikari u pogledima kompleksnijih aranžmana. Imaju i elektronskih dionica, malo djenta, izmjenjuju se na growlovima i clean vokalima (tekstovi su, dakako na engleskom), dvije gitare, klavijature, bubnjevi, bas, te piče strašno energično s obaveznim 'down' dionicama za kraće predahe. A također imaju i zanimljiv image: ne bih znao koju to etiketu reklamiraju, no sigurno nije Adidas. Svi oni s desne strane crnih hlača imaju po 4 bijele dugačke parte, dok im je desna nogavica poderana. I što je još također interesantno, svatko fura neki drugi image od dugokosih bubnjara i basiste, preko neke teen-pop šminke do skuliranog klavijaturiste koji bi više odgovarao profilu indie-rock/pop benda. Nabrijali su žesticu najmodernijeg i najprofitabilnijeg metal žanra današnjice, te su kratko rečeno oduševili jer evo, konačno s ponosom možemo reći da imamo bend koji stvara i radi u skladu vremena u kome živi. Nemaju ama baš nikakav retro i to ih ne zanima. Mogu oni svirati s vedetama žanra. Sumnjam da bi itko recimo u Americi ili Britaniji skontao da su iz Hrvatske, na pamet im ne bi padalo. Da ih se upakira na turneju ili festival s pripadajućim zvijezdama, prošli bi ko' alva. To je to što jest danas moderno, a i veoma komercijalno, te globalno gledajući, jedan su od uistinu rijetkih hrvatskih bendova koji točno prenosi zbivanja iz ovog faha r'n'r-a. Upravo kao što su se nekadašnji stari ex-Yu new-wave bendovi furali na sva ona velika imena žanra i doslovce u svim pogledima skidali svoje idole i uzore, tako i Absortick crpe i upijaju sve konotacije i svjetonazore svojih osnovnih bendova koje vole slušati.

Kratko i jasno: odlična večer.

horvi // 06/06/2014