Guillemots su britanski četverac skriven pod imenima fyFe daNgeRfieLd, riCan cAoL, aRristAzabAL hAwKes i mC LoRD maGrAO, koja su vjerojatno lažna, no to je sad trend u glazbenoj industriji. Opčinjenost Brazilom i brazilskom glazbenom kulturom na njihovoj indie-pop podlozi povremeno je zamijenjena s noizično-jazzerskom zavjesom.

Album Through the Window Pane bilo bi moguće geometrijski podijeliti na dvije cjeline. U prvoj bi se našli indie-pop singlovi Made-up Love Song #43 iTrains to Brazil uz naslovnu i Annie, Let's not Wait, koji Vam u svakom trenutku mogu uljepšati dan i natjerati smješak na lice. U tim trenucima vokal Fyfe Dangerfielda moguće je usporediti s glasom Andy Partidgea, vođom kultnih XTC. U drugu skupinu ušle bi sve ostale pjesme, od uvodne orkestralne Little Bear, preko buckleyevske Redwings, na kojoj gostuje Joan As Policewoman, skoro pa akapelne Blue Would Still Be Blue, sve do dvanaestominutnog krešenda Sao Paolo koja zatvara album u ritmu sambe kakvu je moguće čuti samo u slamovima brazilskih gradova. U toj fazi jednino moguće je pomisliti na krhki glas prerano otišlog Jeffa Buckleya.

Atmosferičan album, uz koji, što zbog ugođaja, što zbog naslova nekih pjesama, prvo što pada na um jest Brazil. I to u onim pop veselim pjesmama Rio, plaža, samba, opuštenost, no u nekim dijelovima to opet prelazi u drugu krajnost, a to su slamovi, neimaština, kriminal i depresija. Iako ovaj album nema nijednu lošu pjesmu, nije nimalo lak za slušanje, pa ga stoga u cijelosti preporučam samo istinskim štovateljima već gore spomenutih referentnih uzora, dok ostatku ostaje da uživa u tipično ljetno ležernim singlovima.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 21/07/2006

PS: Odličan album prati i odličan animirani web sajt, kojeg svakako posjetite i poigrajte se na njemu...