Nakon dvotjedne euro turnejice koju smo najavljivali i na našim stranicama, pretposljednji koncert na istoj, zagrebački Lunar održali su u Močvari. Ugodno popunjen klub (ljudi da se skroz fino napuni Kset), mahom provjerenih fanova benda. Koncert je bio zapravo promocija njihovog novog singla "Fly Me To The Moon" kojeg su napravili u suradnji sa kultnim Zhelom s kojim dijele etiketu "Carnival Tunes". Nažalost, kako sam kasnije saznao, zbog poteškoća sa proizvođačem, ploče (!) nisu na vrijeme stigle iz Češke. Ovo je, nakon ovogodišnjih Ponikva, moj drugi susret s njima uživo. Zvuk je ove večeri bio odličan, bend, 2 gitare, bas i bubanj, je zvučao uigrano i jako močno. Onima koji se nisu nikad susreli s njihovom glazbom, uvjetni opis bi sadržavao tri riječi: post rock, instrumentali, Mogwai.

Iako neki imaju problema sa nedostatkom textova/vokala u njihovom izričaju, osobno mi to uopće ne fali u njihovoj glazbi; dapače, ti prekrasni instrumentali (iako je malo neobično koristiti pridjev prekrasno uz glazbu koja i nije baš lagana) meni u glavi stvaraju slike i filmove, a poticanje mašte i tih čipova za sliku u glavi, hm, to nije mala stvar. Kao što je netko dobro primjetio, uz tako dobru glazbu, kome uopće trebaju i vokal. No, ipak mislim da bi njihov nastup bio efektniji da iza sebe vrte kakve kul projekcije koje bi im izradio kakav mladi umjetnik željan pokazivanja javnosti.

Nakon predrupe "Ramirez" o kojoj stvarno ne mogu puno reći (postala mi je to grozna navika u zadnje vrijeme da uopće ne stižem pogledati predgrupe), Lunar nije trošio suvišne riječi (komunikacija s publikom se svodila na samozatajno "Hvala (puno)"…), već su se bacili na ono što tako dobro znaju. Svirajući stvari sa njihovog za sada jedinog albuma "There Is No 1", kao i neke nove, Lunar jednostavno glazbom proizvode osjećaje i slike kod publike. Well, barem kod mene. Proizvodivši nježne kao i grube i nabrijane tonove, mijenjala se i slika u mojoj glavi, ali uspjevali su stalno, sa svakom stvari. Možda ja baš i nisam previše objektivan, budući da su mi oni jedan od trenutno najzanimljivijih (da ne kažem najdražih) domaćih novih bendova. Ali dajte im šansu… U dobrom društvu, svirka nešto duža od sat vremena mi je prošla jako brzo tako da na kraju nisam mogao vjerovati da je već gotovo. Žao mi je i bilo što se publika skoro odmah razišla, tako da od najavljene "članovi Lunara muče publiku s post rock hitovima" slušaone nije bilo ništa. Ne znam zašto, možda baš zato jer toliko djeluju na mene kao kakav dobar trip koji je teško prepričati, muku mučim već par dana da napišem nešto smisleno o ovom koncertu. I ne ide. Ne mogu reći da sama svirka uživo pruža nešto ultra posebno što doma slušajući njihov CD ne možete zamisliti (odmah sam sebi proturječim jer onaj žestoki dio u "Los Dos Millones De Dolares" vrijedi vidjeti i u živo), ali jebiga, meni je njihova glazba je stvarno posebna i uopće ne mogu i ne želim biti objektivan. Jedina primjedba ide na samo trajanje, jer sam se taman počeo zapaljivati. Ništa, morat ćemo to ponoviti.

sale // 17/12/2001

> vidi sve fotke // see all photos