nakon pjesme/priče u kojoj tip u pubu susreće svoju bivšu curu (oboje naravno s dovoljnom količinom alkoholnih stanica u krvi) koja mu nudi ševu nabrzaka, a on odbija shvaćajući da doma ima curu koja ga čeka i brine se gdje je dosad i s kojom je godinu dana vježbao poljubac da bi bio ono što je sada i da bi sve to mogao upropastiti jednim glupim potezom i…; nakon te pjesme koju mi je jedna draga draga osoba prepričala na samo njoj osoben način (hvala ti!), iako sam ih volio i slušao i prije, arab strap su postali moji dobri dobri prijatelji (kao da je upravo to bilo potrebno da razbije onaj neki zid koji treba biti razbijen da bi se od prijatelja prešlo na jako dobrog prijatelja. alkohol tu katkada pomaže, zna to i aidan). arab strap su škotski glazbeni duo formiran 1995 od dvojice starih prijatelja - aidan moffat (vokal) te malcolm middleton (instrumenti) koji su već svojim prvim singlom ("the first big weekend", 1996) izazvali pažnju (kritičarske) javnosti (britanski radio 1 je progasio singl najboljom pločom desetljeća (!!)). od tada je prošlo nešto godina, 2 studijska i jedan live album, a 2001. nam donosi i njihov novi uradak.

ako vam se ova gore prepričana tema jedne od njihovih glazbenih uradaka ne dopada, vrlo vjerojatno arab strap nisu band za vas. njihove su pjesme, zapravo uglazbljene priče, najčešće o sexu i prošlim vezama, a i cuganje je u igri (po aidanovim riječima, sve su pjesme istinite, samo su imena promijenjena). iako je to rano za reći, ali čini mi se da im je svaki album bolji ili barem na istoj kvalitativnoj razini s prethodnikom. kažem, rano je za reći, jer "the red thread" živi u mojim slušalicama tek nešto više od desetak dana, a "elephant shoe" je ipak bio njihov prvi album s kojim sam ih upoznao, pa je samim time i ostavio naj naj utisak na mene, no već sada vidim da će mi novi album praviti ugodno društvo u naredno vrijeme. teme pjesama su i dalje, po aidanovim riječima "just the usual - shagging, drinking"; fenomenalna "love detective", tekstualno prelijepa "amor veneris", zvukovno tipična arabstrapovska "screaming in the trees", te orkestralna "haunt me" su prve koje su "iskočile van" nakon tih nekoliko preslušavanja. što ne znači da neće i ostale.

diskografska zanimljivost ovog izdanja leži u činjenici da su ga izdali za svoju staru diskografsku kuću chemikal underground nakon što su napustili go beat tj. universal. razlozi? kreativno neslaganje s managementom tvrtke, uglavnom.

ocjena albuma [1-10]: 7

sale // 15/07/2001