Jesam li imao nekakva očekivanja prije slušanja drugog albuma Barbara, pitao sam se nakon njegova preslušavanja. Moguće je da sam imao pozitivna očekivanja koja su, nažalost, vrlo brzo splasnula. Obzirom da frontwoman Barbara Munjas uživo ima energiju koja je usporediva s onim što na pozornici radi Iggy Pop, očekivao sam da će taj dio priče biti prenesen i na Santu Barbaru. No, to se na studijskom zapisu nije dogodilo.

Cijeli album ponajviše je ritmički poprilično jednostavan, kroz pjesme se miješaju reggae, ska i funky motivi u kombinaciji s indie zvukom gitara. Tako svirajući je jako teško održati uzbuđenje kroz cijeli album, pa sam se negdje oko sredine albuma osjetio ulovljen u procijep. Jedna od pjesama koja mi je na prvu legla je "Magnetizam" koja kroz refren ima brži zvuk gitare, čineći time pjesmu zdravo pozitivnom dižući joj tenzije.



Pjesma "4" kao drugi singl i spot asocirala me na Skunk Anansie i njihovu hitčinu "Hedonism". To naravno nije loše za usporedbu, ali bilo bi još bolje kad bih mogao napisati da su Barbari nadmašli spomenutu pjesmu. Za takve stvari na ovom albumu fali energije za koju ne sumnjam da Barbari posjeduju. Samo što je kroz album ostala negdje zatvorena i nije uspjela ugledati svjetlo dana. Kad sam već spomenuo singl "4", još jedna stvar koja je prisutna na albumu mi nije propisno legla, psovke. Psovke moraju biti prisutne, ako je autor to zamislio i tu nema govora. No, ovdje se dogodio kontraefekt, pa su psovke isforsirane da na silu pokažu gnjev mlade osobe i njenog nezadovoljstva, želeći tim činom umjetno ispasti cool bez prave učinkovitosti.

"Ma nema veze" jedna je ljubavna buntovnička pjesma koja je zaživjela i kao prvi singl i spot mi na prvo slušanje djeluje ritmički skoro pa identično pjesmi "Bilo je lijepo" koja po rasporedu pjesama slijedi za njom. Možda je za tu jednoličnost uz sličan ritam tih pjesama "zaslužan" i Barbarin specifičan način pjevanja. Kroz nekoliko preslušavanja albuma, uvijek mi je ista slika prolazila kroz glavu; ovaj album je pretvrd za pop, a premekan za rock. Pjesme jesu slagane pop jezikom, dok se distorziranim gitarama pokušala ubaciti čvrstoća. Da su se umjesto gitara, više gurale klavijature u prvi plan možda mi album ne bi bio na pola puta. Uz drugačije aranžmane bi i produkcija albuma sjajnije zablistala. Ovako je sve ostalo nekako nedorečeno, što je velika šteta. Jer kako sam već napisao, uživo Barbari izgledaju puno, puno bolje.

Da sam tinejdžer ili u ranim dvadesetim, zasigurno bi mi Barbari bili jedna od top grupa. No taj sam segment u svom životu davno odradio. Sad je vrijeme za neke nove klince, koji će u Santi Barbari možda puno lakše pronaći svoje ja. A možda im netko od starijih i ispriča priču o popularnoj američkoj sapunici s početka devedesetih, po kojoj je album (pretpostavljam) i dobio ime.

Naslovi: 1. Ma nema veze, 2. Bilo je lijepo, 3. Magnetizam, 4. Bog (laku noć), 5. Noge II, 6. 4, 7. I šta ćemo sad, 8. Demon, 9. Biserje pred svinje, 10. Bluz jedne Kćeri

ocjena albuma [1-10]: 6

jura // 13/02/2015

PS: Album je dostupan za free download na http://www.barbarimusic.com/