Još jedna hladna prosinačka nedjelja, posljednja ove godine, te ujedno i posljednja večer posljednjeg produženog vikenda u 2015. godini. Dio mozga koji upravlja šablonski automatiziranom stranom pisanih umjetnosti umalo me naveo da napišem kako je takva večer idealna za speed/black metal u Akc Attacku, no onda zastadoh i zapitah se zašto bi povezanost tih dvaju pojmova bila kategorizirana idealnošću. Pošto produženi vikend i posljednja nedjelja u godini nemaju neke logičke povezanosti sa speed/black metalom (osim ako si ne zamislimo nekog corpsepaintiranog black metalca kako baca kletve u zamagljenom polju s kosom u ruci te navješćuje kako je ova nedjelja posljednja uopće) tako zablokirah taj šablonizirani dio mozga pa ću napomenuti tek kako su ovom eventu odista pasale vremenske prilike izvana. Hladnoća i nedjeljni umor (mamurluk) infiltirao se u dvorište kluba, klub, pa i na sami stage te je tako cijeli događaj ispao pomalo hladnim i ne pretjerano zanimljivim kakvim bi možda mogao ispasti da nije bila nedjelja. Večer su otvorili Bezdan, black metal sastav iz Čakovca. U svojoj šestogodišnjoj karijeri su, osim promjene imena benda, zabilježili tek jedan EP uradak iz 2014. no unatoč tome imali su niz gigova po matičnoj zemlji i državama susjedama. Kod ovog benda neuobičajeno (bar za domaću scenu) jest da je bubnjar ujedno i jedini vokal benda. Iako su se za vrijeme nastupa činili pomalo ukočenima i suzdržanima, muzički su mom ukusu bili najprivlačniji te večeri jer ni u jednom trenutku nisu bili naporni za slušati. S obzirom da se radi o metalcima kojima je tehnička potkovanost muzike ispred svega (oprostite na podlijeganju stereotipnim utiscima) svirka je s te strane bila odrađena sasvim solidno. Muzika ovog benda sastoji od čini-mi-se više instrumentalnih nego vokalno-instrumentalnih dijelova, što se za njih ispostavilo pogodnim s obzirom da su im pjesme same po sebi zanimljive. Ne podsjećaju previše jedna na drugu a ni pojedinačno nisu monotone zbog čestih promjena ritma. Bubnjar je odradio odličan posao s obzirom da je ujedno i vokal, no kako ga se gotovo uopće nije čulo vjerojatno se trebao dosta potruditi s vokalom da baš ne podere grlo. Možda zapravo i nemaju veći omjer instrumentalnih dijelova, što se zbilja nije dalo razaznati uz neusklađenu buku svih instrumenata. Tu minus poen ide toncu, ne njima. Ono što mi je bilo simpatično kod ovih momaka je pokušaj corpse painta na licima. Vjerojatno im je nedostajalo bijele boje za lice pa su se namazali samo crnom bojom oko očiju, stoga su meni više izgledali kao skupina lopova iz animiranih filmova nego kao likovi s majica i prišivaka nemalog broja posjetitelja te večeri. U publici je većinu koncerta vladala nedjeljna atmosfera, no ipak je je bilo dovoljno da Attack ne izgleda prazno, a pred kraj koncerta zabilježen je i pokoji pogo. Nakon njih uz ponešto dužu pauzu istupili su talijanski Barbarian. Na ovu osmodnevnu europsku turneju krenuli su skupa s headlinerima Children of technology te im je ovo bio tek drugi dan turneje. Za Barbarian sam prvi put čula prije nešto više od 3 godine kad su trebali nastupati s talijanskim krasterima Giuda u zagrebačkoj ReciKlaonici, no gig je uslijed bijelih padalina neslavno propao. Barbarian također postoje tek manje od 10 godina, a iza sebe imaju 2 'full lenght' albuma, demo snimku i jedno split izdanje. U najavi je pisalo kako se radi o prvom valu crypto black metal scene te da podsjećaju na Celtic Frost i Bathory. Kako nisam toliki black metal entuzijast da bih o tom išla pretjerano razbijati glavu, jednostavno ću priznati kako su meni bili najmanje zanimljivi te večeri. Kompozicije im jednostavno nisu bile dovoljno privlačne da bih na koncertu ostala duže od svega nekoliko pjesama, a bojim se da i veći dio publike dijeli mišljenje samnom s obzirom da su za vrijeme njihova nastupa jednostavno isparili. Kad su tek počeli s nastupom, kolega izvjestitelj mi je u panici dotrčao s pitanjem da što se događa s tim bendom, odnosno iz kojeg razloga im je samo troje ljudi na koncertu.
Izuzev toga, bubnjar mi se činio dosta neusviranim a gitarist kao da nije previše uživljen. U svrhu izbjegavanja crnog bodeža nezadovoljnih kritičara izvještaja s koncerata, ovdje ću prestati s negativnim utiscima zasnovanima isključivo na vlastitom dojmu te ću istaknuti dvije 'fun facts' a to je da je playlista bila napisana na komadu salvete, te da je gitarist imao istu gitaru kao gitarist prethodnog benda. I još jedna što se tiče nastupa sva tri benda, a koju ne znam gdje bih drugdje ubacila jest da su bubnjevi bili neobično maleni.
Dvadesetak minuta prije ponoći na stage su izašli headlineri, talijanski Children of technology. Oni, isto kao ni prethodna 2 benda, nemaju dug svirački staž, ali se zato mogu pohvaliti opšrinom diskografijom koja se sastoji od mnogo singlova, split izdanja, ep-albuma te 2 full-lenght albuma. Ženski dio djece tehnologije ujedno je i ritam sekcija, dok su muškarcima pripale uloga gitarista i vokala. Vokal je ćelavi tip sa (u ovom slučaju uspješnim, odnosno potpunim) corpsepaintom te ima solidan scenski nastup za jednog frontmana metal benda. S obzirom na tematiku pjesama i općenitu furku benda na tu post-apokaliptičnu tech-no-logic kill briju, dojam opskurnosti koji ostavlja sa svom tom šminkom, tetovažama, odjećom, pogledima i pokretima odlično zaokružuje koncept. Ostatak benda se, osim corpsepainta, nije pretjerano 'ušemio' u taj 'đir', no to i tako nije naročito važno. Nakon svega 15-ak minuta nastupa gitarsko pojačalo se pokvarilo pa je uz dužu pauzu problem riješen tako da im je gitarist prvog benda ustupio svoje pojačalo na korištenje. Iz pouzdanih izvora saznaje se da je kvar nakon koncerta otklonjen pa bendovi bez poteškoća nastavljaju turneju, a evo i jedna manje važna usputnica: Children of technology, iako headlineri, jedini te večeri nisu imali zastavu sa svojim logom obješenu na pozadinu stejdža za vrijeme svirke. Njihov nastup prošao je dakle sasvim solidno, ništa više od toga, klub je bio ugodno popunjen, a atmosfera na razini čemu svjedoči i to da je pogo krenuo od prve pjesme.

lejapeja // 28/12/2015