Vjerojatno najzanimljivija stvar oko ovog benda, naravno, uz njihovu muziku, je da je Dominic Palermo, osnivač benda, odslužio dvije godine u zatvoru zbog toga što je u jednoj tuči izbo svog protivnika nožem. Nakon izlaska iz zatvora, trebalo mu je par godina da "dođe k sebi", a onda upoznaje Brendona Setta s kojim osniva bend Nothing negdje 2011.

Kako je dotad svirao u hard-core ili punk bendovima, prvi singl Dig, koji je ugledao svjetlost dana, bio je potpuno iznenađenje za one koji su pratili njegov životni put. Umjesto žestokih hc ili punk gitara, dobili smo shoegazerski gitaristički bučni zid preko kojeg se u slojevima prelijeva darkerski vokal.
Ako treba povlačiti neke usporedbe, onda bi se gitarama mogli natjecati s MBV (Get Well), JAMC (Bent Nail) ili Smashing Pumpkins iz Gish faze (Endlessly), dok Palermov vokal vuče na Sherriffov iz Chapterhouse.



Već više od dvadesetipet godina poznat je termin shoegaze. Krenulo je krajem osamdesetih u Velikoj Britaniji sa Slowdive i Ride. "Pokret" je preživio i Britpop i Grunge, malo se derivirao kroz postrock, a u današnje vrijeme moguće ga je naći i pod imenom "Nugaze", no osnove su još uvijek iste. Stoga, za ljubitelje ovakvog zvuka, ovo će biti još jedna u nizu ploča koje će se izlizati na gramofonu, dok će za one koji to ne vole to biti još jedna u nizu onih koje nikad neće preslušati, čak im neće dati ni šansu.

A šansu im treba dati, jer teško je u današnje vrijeme napraviti nešto novo, nešto revolucionarno. No kompilacijom svojih uzora, uz "krivicu" kao liniju vodilju, u ovom slučaju dobiven je skoro pa savršen spoj buke i melodije, uz melankoličan vokal, pri čemu se svakim novim slušanjem otkriva neka nova zanimljiva tema.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 22/10/2014