Splitski blues-rock sastav Steve Wolfman Band nazvan po lideru, pjevaču i gitaristu Stevu Vučkoviću (nekadašnji suradnik Gorana Karana, Gibonnija, Marijana Bana...) čini još pet glazbenika: Vojan Koceić (ritam gitara), Vinko Urlić (klavijature), Josip Žaja (bas), Daniel Stojan (bubnjevi) i Jure Grgantov (truba). Sviraju solidno, tipično srednjestrujaški na granicama popa i rocka uz mnoštvo blues elemenata koji iskaču iz svake pjesme i to možda i ne bi bio neki primamljiviji zalogaj da nema snažne poetske crte koja obara iskrenošću. Lirika je prožeta individualnim slomljenim emocijama, ljubavnim (pa i bračnim) brodolomima kad nestane poligona senzibilnosti i romantike, govori o rastancima, prevarama i bolnim trenucima u kojima je osjećaj krivice, ljubomore, kajanja, pa i želje za osvetom jači od nekog razmatranja situacije s hladnom i bistrom glavom. Slušajući njegove tekstove i prilično sirovi način intonacije s oporo-grubim melodičnim vokalom vjerojatno ishoblanim nikotinom i alkoholom, nižu se mnoge sličice realnog života u kome odnosi na emotivnoj relaciji nisu bajni i sjajni. Doziva mnogo loših sjećanja, loših melodramatičnih momenata s mnoštvo nerazumijevanja i svađa, a uostalom, takve loše vibracije doživljava skoro svatko u svojoj intimnoj zajednici.

Jest da ovakva fabula nije ništa novo, no očarava ta Stevova iskrenost u kojoj ogoljuje dušu izbacivajući sve frustracije uz poneka sitna zadovoljstva i imaginacije pokušavajući uvjeriti samoga sebe da ipak nije tako teško ponovno voljeti i biti voljen. Album je ranije bio najavljen vrlo finim singlovima "Još uvijek tvoj" popraćenim ženskim vokalima i čvrstom rokačinom "Zavodljiva", a ima ovdje još sijaset potencijalnih hitova i dramatičnih uboda koji mogu pogoditi točno u središte povrijeđenih emocija. Primjerice laganica "Indigo" ('za susret s vragom cipele spremam/... za gladnog psa su suvišne riječi') prošarana moody soul/jazzy atmosferom i lepršavim tremolima, zatim akustične staccato elegije "Možda te i moja mašta stvorila" i "Slutnja" o emotivnoj 'santi leda' i klasičan blues "Žestoka pića" natopljen maliganima i jutarnjim mamurlukom punim unutarnjih strahova i individualnih kompromisa.

Dva zabavna humpa-cumpa komada "Ljubi, ljubi" u kabaretskom raspoloženju vrlo bliskom nekadašnjim Novim Fosilima i "Ježeva kućica" s dječjom basnom o Ježurki Ježiću su potpuni otklon od čitave priče kao da je autoru ponestalo inspiracije. Nikako se ne uklapaju u čitav koncept (posebno ova potonja), a vjerojatnost je da one samo popunjavaju prostor jer bi bez njih album tek jedva premašio cifru od pola sata.

I bez obzira na ove dvije vedre zafrkancije ko' stvorene za klince, album pogađa svojom teškom i turobnom suštinom o poljuljanim vezama, bolnim spoznajama kada u ljubavi nestane kemije i dođe ona radikalna odluka da je zajednica između dvoje ljudi koji su se nekad možda i voljeli osuđena na propast, te da ne valja krpati i forsirati stvari koje su se izlizale. Sasvim ok. Jako intimno i nevjerojatno iskreno.

Naslovi: 1.Zavodljiva, 2.Indigo, 3.Možda te i moja mašta stvorila, 4.Još uvijek tvoj, 5.Ljubi, ljubi, 6.Slutnja, 7.Ježeva kućica, 8.Volim ludo, 9.Žestoka pića, 10.Izazov

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 19/07/2014