Moskovsko-beogradski bend kojeg čine Adam Ranđelović i Ksenia Ermakova u vrlo kratkom vremenu, kako se navodi na njihovoj službenoj stranici na ruskoj ćirilici (http://vk.com/khluluband), u vrlo kratkom periodu od nepunih godinu dana rada od sredine 2013. do sada realizirali su čak 7 izdanja (5 albuma, 1 EP i 1 singl). Trebalo bi poslušati i sva ta ranija izdanja da bi se stekao podrobniji uvid u njihov rad budući da su očiti eksperimentalisti koji se ne zadržavaju samo na jednome stilu, a po ovome petom albumu od samo 20 minuta teško da se može nešto konzekventnije i jasnije zaključiti što sve ne rade i čemu su skloni.

Kako nema podataka o nikakvim instrumentima, aparatima, pomagalima i ostalim alatima s kojima barataju samo se može nagađati kako su proizveli i osmislili ovu glazbu koja je vrlo bliska eksperimentima Throbbing Gristle i gomili drone/post-industrial sljedbenika (najtipičniji primjer je kratka uvodna "Demoni"). Ono što se može prepoznati od analognog instrumentarija jest piano, synth, te električna i akustična gitara koju im za ovu priliku svira Boško Drobnjak u nekoliko dionica. Kompletan zvuk su kompresirali u starinski šmek s jezovitim scenarijem koji je očito nadahnut horrorima i preplavljen različitim samplovima. Nazivi kompozicija (sve odreda instrumentali) su na talijanskom jeziku i to je najlakši dio zadatka za slušatelja gdje se razvezuje fabula o demonima, vili pored groblja, teroru, muhama na sivom baršunu, bijesnim psima, ženama, ubojicama i nekim psihički bolesnim perverzijama koje mogu raširiti priču o nekrofiliji, nekrologiji, a moguće i kasapljenju ljudskih tjelesa i kanibalizmu.

Uz nešto pomaknutiji smisao za drone uobličen u iznimno kratke kompozicije od 1 do maksimalno 5 minuta što je za inače monolitan, a često i dosadan žanr gotovo hardcoreaško sabijanje obrasca, ovaj dvojac potpomognut spomenutim gostom na gitari uspio je šture forme skratiti u osnovne infrastrukture gdje se radnja odvija vrlo brzo. Uvod, brzi zaplet i rasplet, kulminacija i finiš bez ikakvih odugovlačenja, a može se primijetiti i da su osim minimalizmu skloni i neo-classical/neo-folk adaptacijama umješno pariravši i na području ambijenata, te, dakako mračnih atmosfera (naslov "Terrore nello spazio"). Uglavnom ne grade aranžmane na melodijama koje su vrlo rijetke (primjerice u završnoj "Profondo roso"), već na slikovitim improvizacijama protežući bogato kreiranu cinematic kulisu idealno uštimanu za podlogu nekog filma.

Ono što jest osnovna boljka kod ovakvih instrumentalnih, eksperimentalnih i ekstravagantnih radova i ovdje dolazi na vidjelo. Ne postoji nikakav libreto ili barem sažeti opis scenarija, onako, vodič makar s nekolicinom riječi, tako da se samo zahvaljujući omotnici s nekim kirurškim spravama i nazivima kompozicija može nagađati o krajnjem ishodu ovog vrlo kratkog, ali prilično zanimljivog glazbenog ostvarenja.

Naslovi: 1.Demoni, 2.Quella villa accanto al cimitero, 3.Terrore nello spazio, 4.4 mosche di velluto grigio, 5.Tenebre, 6.Cani arrabiati, 7.Sei donne per lassassino, 8.Profondo rosso

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 20/06/2014