Čekali smo skoro četiri godine, da se momci iz ovog belgijskog post rock kvinteta odluče objaviti novi album. Iako je bio najavljen za travanj, album je objavljen s mjesec dana zakašnjenja zbog tehničkih problema. Kako je prethodnik bio na neki način konceptualan, vezan uz rat i vojsku, nisam znao što očekivati od novog.

Kao prethodnicu Christophe i društvo na bandcampu pustili su nam Lord Howe Rise i Loretu. Za ovu drugu može se reći da je klasična post rock pjesma s velikim gitarama, dok Lord Howe Rise ima onako više darkerski (joy divisionovski) prizvuk, prvenstveno zbog bubnja koji ovoj pjesmi diktira "atmosferu". Kada je album konačno objavljen, za upoznavanje su nam priredili Bellflowers, u kojoj uz Twin Peaks-ovsku podlogu prolazim beskrajnim poljanama na kojima se kroz snijeg polako naziru "zvončići" koji me pozdravljaju... Čime, nego zvonjenjem. Do kraja pjesme, koja traje svojih osam i pol minuta, ima tu i krvi po snijegu i svega i svačega…

U sredini albuma (Swallow the Key i Default Descent) malo su previše zabrazdili prema nekoj experimentali s dosta semplova i elektronike, što je album izbacilo iz ritma i pričinilo ga teško slušljivim u komadu. Pred kraj, srećom vraćaju se normalnijim konstrukcijama pjesama te na veličanstven način završavaju album uz velike gitare i naglašene bubnjeve u Reign.

I što reći za kraj. Ovo je već drugi album ove godine iz "belgijske kuharice" (prvi je "The City that Disappears" - čak su i sličnog naziva), koji spada u sam vrh svjetske glazbe, a iako su ih napravili bendovi različitih muzičkih opredjeljenja, imaju dosta sličnosti. Osim što uz klasični instrumentarij upotrebljavanju finu količinu elektronike, dali su si truda u experimentiranju, jedni s malo većim uspjehom, a drugi s malo manjim.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 03/06/2014