Australski psihodelični rokeri privukli su me svojom pjesmom Feels Like we only go Backwards. Da ju je nekim slučajem otpjevala žena pomislio bih da je u pitanju neka nova umotvorina iz Air (French band) tvornice. Ovako me Shazam naučio da su u pitanju Tame Impala.

Prelistavajući internetska prostranstva saznao sam da bend svira već 10ak godina, ali je objavio samo dva albuma. Albumi su prepuni masnih gitarskih rifova i psihodeličnih eskapada na klavijaturama kakvih se ne bi posramili ni velikani izričaja s kraja 60ih i početka 70ih, no ovo je sve ogrnuto modernim produkcijskim odijelom skrojenim za 21 stoljeće. Ako Vam još naglasim da svoje prste tu ima i psihodelični čarobnjak Dave Friedman bit će sve puno jasnije.

No dobro. Kako su svoju drugu ploču objavili "tek" prije dvije godine odlučili su za ovogodišnji Record Store Day slušateljima podariti EP u obliku "live albuma" s prošlogodišnje turneje. A upravo sam ih i gledao uživo na toj turneji i zaključio koliko su "jači" bend uživo nego na studijskim snimkama. Psihodelična razina njihove muzike proporcionalno se povećava sa šarenim kaleidoskopskim filmićima koji se prikazuju na platnu iza njih. U tim trenucima čovjek mora biti presretan što nije konzumirao ništa što bi uništilo sjećanje na taj događaj, a s druge atrane i tužan, jer ovo je podloga koja upravo zove na konzumiranje takvih supstancija.



Uglavnom na "Live Versions" Tame Impala su odlično izmješali osam najpoznatijih pjesama s oba albuma i jednu novu (Sestri Levante) i napravili dobar uvod u ljeto, kada su opet u Europi i sviraju na mnogim festivalima. Stoga, ako ste ih prošle godine propustili u Hrvatskoj ili Sloveniji, ili negdje drugdje, nemojte da Vam se to dogodi ponovo.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 30/05/2014