Judith Shatin je veliki uzor i inspiracija Mary Kathleen Ernst koju ste imali prilike upoznati na nedavno objavljenom albumu "Keeping Time", pa je stoga osim glazbenih i općih kreativnih dosega zanimljivo promotriti koliko je učitelj spretniji od učenika mada su zajedno boravile na koledžu Julliard School. Također su nakon dugog niza godina napravile i veoma hvaljeni album "Tower of the Eight Winds" (2010), te obnovile suradnju na spomenutom albumu gdje je Kathleen obradila nekoliko njenih kompozicija.

Čisto samo da obnovimo gradivo: Mary Kathleen je pijanistica. A Judith je vrlo svestrana i s bogatom diskografijom iza sebe. Radila je štošta i klasičnog i apstraktnog, pa i eksperimentalnog u domeni moderne klasične glazbe o čemu svjedoče brojna priznanja, te je osim toga od 1989. do 1993. bila predsjedavajuća u društvu američkih ženskih skladatelja. Njezin žanrovski opseg je vrlo bogat: rabi kompjutersku elektronsku i akustičnu glazbu, stalno surađuje i radi različite kolaboracije sa solistima i raznim ansamblima, te se najviše orijentira na instrumentalne izvedbe.
Ovdje je kroz gotovo 80 minuta na trećem albumu za Innova Recording predstavila transžanrovski scenarij akustične i elektronske glazbe podijelivši kompozicije na odvojene sessione akustike i elektronike, a samo nekoliko brojeva je napravila kao kombinaciju oba izraza. Vrlo je mirna i staložena fiksirajući improvizaciju pratećih glazbenika (solo viola, gudački kvartet, piano, udaraljke, bubnjeve, oboa, klarinet...) sa svojim inspiracijama elektronskih poduhvata imaginacijom stvarnog instrumentarija proizvedenog putem kompjuterskih programa. Odnosno, zašto bi se mučila svirajući neke konvencionalne instrumente kad ih može prilagoditi akordima i notnim pismom u binarnom sistemu?

Cijela ova zbirka koječega što aludira na 'živu' svirku neprikosnoveno povezanu s elektro-akustičarskim poduhvatima od prije pola stoljeća, a i dulje, impregnirana je egzibicijama u kojima nema vrlih zakonitosti 'klasike' - fokusiranosti na melodiju, ritam i sklad. Onih čimbenika u tradicionalnom smislu, ali u njenoj glazbi sve to postoji sa sasvim drugačije razine u kojoj vješta spretnost improvizacije dolazi do potpunog izražaja. Prve četiri uzajamno povezane teme "Glyph - I. Luminous", "Glyph - II. Flickering", "Glyph - III. Ecstatic", "Glyph - IV. Incandescent" odsvirane pomoću violiste James Durhama, pijanistice Margaret Kampmeier i Cassat String Quarteta su različito nafilani komadi s neprestanim izmjenama stilskih performansa u čistim formatima, a onda u naslovnoj "Time to burn" slijedi slikovito rešetanje udaraljki I-Jen Fang, čudnovato isceniranih igara oboista Aaron Hilla koje se nastavljaju u mračnoj "Grito del Corazon" inspiriranoj Goyinom 'Crnom slikom' u kojoj se koristi i elektronski drone background.



U "Sic tranzit" se ponovno poigrala I-Jen Fang s udaraljkama i ovaj puta kompjuterski kontroliranim instrumentarijem, dok je neobično nazvana "Hoshech al p'ney HaTehom" prava elektronska mini simfonija s psycho-drone atributima o rađanju svijeta, stvaranju odnosa mraka i svjetla, izlazak iz kaosa i početku života. Posljednja "Elijah's chariot" vrišti kombinacijama amplificiranog Cassatt String Quarteta i elektronskim procesorima sugestivnim vatrenim izgaranjima mitskim Ilijinim vatrenim kočijama i gromovitim vožnjama po nebesima punih 20 minuta.

Reći samo da materijal 'liježe' potkovano i usklađeno jest premalo. Ovdje se Judith po tko zna koji puta pokazala svestranom umjetnicom koja tradicije i konvencije uspjeva paralelno povezati s kurentnim underground stilizacijama elektronike ekstraktirajući esencije i bitne stavke iz oba zvučna svijeta. Usredotočena je na teme i fabule, dozvoljava igre i improvizacije, stvara kaos i raspleće ga u vrlo mirne slojeve nadogradnji, pa ih onda ponovno kovitla uzbuđenjima i ekstazama. Igra se vlastitom kontrolom i dozvoljava svašta ugodnim nizovima različitih stilskih bravura koje tek periodički ponekad repetira. Horizonti i spektrovi su joj vrlo bogati i impresivni, te nakon što se presluša posljednja, vrlo interesantna i dramatična tema 'Ilijinih kočija' (s kraćim 'nijemim' vokalnim arijama!), neodoljivo zahtjeva od auditorija pritisak na tipku 'replay'.

Naslovi: 1.Glyph - I. Luminous, 2.Glyph - II. Flickering, 3.Glyph - III. Ecstatic, 4.Glyph - IV. Incandescent, 5.Time to burn, 6.Grito del Corazon, 7.Sic transit, 8.Hoshech al p'ney HaTehom, 9.Elijah's chariot

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 03/05/2014